Duhovni pad je opasna bolest od koje mnogi kršćani ni ne znaju da boluju. Često se događa polako, a ostavlja teške posljedice.
Stanje duhovnog pada često je poput raka – ne znamo da bolujemo od njega. Duhovna hladnoća može nas postupno obuzeti tako da niti ne shvaćamo koliko smo zaista postali tjelesni.
Ponekad je potrebna tragedija, kriza ili glas Božjeg proroka da nas učini svjesnima naše očajničke potrebe. Samo tada imamo pravo na Božje obećanje: “Jer ću na žednoga vodu izliti, i na suhu zemlju potoke” (Izaija 44,3).
Potrebno mi je da se moja vjera razbudi kad izgubim oduševljenje za Božju riječ, kad moj molitveni život zapadne u dosadnu rutinu (ili sasvim potone), kad napustim svoju prvu ljubav.
Treba mi svježi Božji dodir kad me više zanima televizijski program, nego sastanak mjesne crkve, kad na vrijeme stižem na posao, ali kasnim na crkvene sastanke, kad na posao idem redovito, a u crkvu neredovito.
PROČITAJTE: 4 upozoravajuća znaka da se udaljavate od Boga
Treba mi obnovljenje kad sam za novac spreman činiti ono što nisam spreman činiti za Spasitelja, kad više novaca trošim na ugađanje sebi, nego što ga trošim na djelo Gospodnje.
Treba nam obnovljenje kada gajimo nezadovoljstvo, negodovanje, gorčinu. Kad smo krivi zbog ogovaranja i klevetanja. Kad nismo spremni priznati ono loše što smo učinili ili oprostiti drugima kad priznaju svoju krivicu prema nama.
Treba nam obnovljenje kad se kod kuće tučemo kao mačke, a u crkvi se pretvaramo kao da je sve med i mlijeko.
Treba nam obnovljenje kad smo se suobličili ovome svijetu u govoru, hodu i cijelim svojim stilom života. Kako je samo velika naša potreba kad smo krivi za grijehe Sodome – ponos, izobilje kruha i obilje spokoja (Ezekiel 16,49)!
Čim uvidimo koliko smo hladni i suhi, imamo pravo tražiti obećanje iz 2. Ljetopisa 7,14: “I ponizi se moj puk, koji je mojim nazvan imenom, pa se pomoli te potraži lice moje i odvrati se od svojih zlih putova, ja ću ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i iscijeliti mu zemlju.”
Ispovijedanje je put do obnovljenja!
Autor: William MacDonald
