Obožavanje našeg Spasitelja Isusa Krista je od temeljne važnosti za svakodnevni vjerom ispunjen i Duhom vođen kršćanski život.
Postoji više metoda proslavljanja Boga, planova i stilova koji variraju među kulturama i geografskim granicama.
Gospodin uživa u raznolikosti iskrenog obožavanja kad je ono izraženo u Njegovom Duhu i istini. Obožavanje bi trebalo biti način života, koji će se izraziti kroz mnoga područja.
Neke vođe slavljenja znaju izjaviti kako je osamo posebno definirani stil obožavanja jedini ispravan način kako bi se proslavljalo Gospodina, ali to je usko gledanje na Njegova neiscrpna bogatstva. Glazba i pjesma su načini na koji možemo slaviti Božje ime, ali Riječ kaže da možemo slaviti Boga s pjesmama (Psalam 22,29), te uz žrtve i prinose (Izaija 19,21), između ostalog.
Bez obzira na metodu, čin obožavanja mora biti u duhu i istini – iz naše racionalne svijesti te konzistentan s ostatkom našeg života (Iv 4,24). Ne moramo biti veliki pjevači i glazbenici kako bi štovali Boga. No, trebamo biti u osobnom odnosu s Njim i živjeti s istinom Njegove slave koja će se odražavati kroz sve što smo postali i sve što radimo.
Živjela sam pod teretom mnogih nezdravih stvari u mom životu. Ali i dalje nosim želju u sebi da me Kralj neba prozove, zajedno s Marijom iz Betanije, kao “vjernika koji pretjeruje” (Ivan 12,3).
Pretjerano obožavanje se ne postiže tako što ćemo ići prečacima. Pokušala sam s tim prečacima bogoslužiti, te sam počela činiti stvari na moj način, ali sam završila frustrirano i daleko od cilja.
Obožavanje uključuje davanje cijeloga sebe Gospodinu. To nije ritualna aktivnost niti glazbena emocija. Ono odražava nesebičnu Kristovu velikodušnost.
Obožavanje je okretanje naših srca, naših misli i naše volje prema Božjem srcu, misli i volji.
Autorica: Darlene Zschech (pjevačica)
