Moguća je doživotna vjernost svećeničkoj službi. Ovaj 92-godišnji svećenik svojim je životom nadahnuo mnoga zvanja.
Ima pognut hod, ali mlad duh. Msgr. Félix Yáñez Montoya svećenik je 69 godina. Proveo je puno više vremena u službi nego što je proveo živeći sa svojom biološkom obitelji – odluka zbog koje nikad nije požalio. Okružen vjernicima župe u kojoj još uvijek služi, nedavno je proslavio obljetnicu ređenja i zahvalio Bogu za svoje zvanje.
Podrijetlom je iz Apaseo el Grandea, malog grada u Guanajuatu u Meksiku. Mnogi su ga svećenici poznavali od početka sjemenišne formacije i svi ga se sjećaju s poštovanjem i ljubavlju. Jedan od njegovih bivših kolega, učitelj u sjemeništu, rekao je da je on uvijek bio izvrstan primjer “čestitog svećenika, predanog službi, suputnika na putu, besprijekornog i vjernog duhovnika”.
Cijeli život posvećen Bogu
Sjećanja obasjavaju njegov pogled, a msgr. Félix na svako pitanje odgovara s uvjerenjem da ga je Bog osobno pozvao. Njegov se poziv rodio zahvaljujući njegovu župniku fra. Efrén Flores Rico, koji ga je pozvao da ide u sjemenište. On, tada dječak od oko 9 godina, uspio je odgovoriti samo “da”, ne znajući o čemu se radi. No, bezazleno je vjerovao da će svećenik iduće godine zaboraviti njegove riječi.
Majka ga je pitala zašto ne želi ići u sjemenište. “Ako ti se sviđa, možeš ostati, a ako ti se ne sviđa, možeš doći kući.” Na taj je način, završivši peti razred pučke škole, stupio u sjemenište. Kako se pokazalo, svidjelo mu se i nije se vratio kući. “Ostao sam u sjemeništu, i ostao sam (na ovom putu) do danas”, kaže sretno.
Sretan svećenik
Msgr. Félix kaže da je sretan, ali energično dodaje: “’Sretan’ mi se čini premalo. To je nešto drugo što ne mogu izraziti riječima, jer se radi o dodiru s božanstvom […]. Bog mi daje radost.”
Ne bi ništa mijenjao u svom životu; naprotiv, komentira da bi se nastojao unaprijediti u svakom pogledu kako bi se posvetio Bogu, bližnjemu i svemu stvorenome u svako doba. “Oslanjam se na Boga da napredujem”, kaže, s uvjerenjem da, iako on ne može učiniti ništa sam, Bog može učiniti sve.
Svećenik zaključuje kako mu u životu ništa ne nedostaje. Ne treba mu ništa drugo nego slijediti Boga, jer nema većeg zadovoljstva na ovom svijetu nego biti s Njim. “Jer sve drugo propada, ali Bog ne propada”, zaključuje.
