Unatoč vlastitim tragedijama i teškom životu, ustao je prije zore, ubrao i zapakirao blitvu iz svoga vrta, stigao autobusom u Split i pješice je raznosio starijim sugrađanima koji nemaju mogućnosti kupiti povrće, piše Dalmacija Danas.
Riječ je o Zdravku Jeličiću, samohranom ocu i poljoprivredniku iz Muća Gornjeg. Njegova priča još jednom je dokazala kako i u vremenu kada mnogi zatvaraju oči pred tuđim problemima postoje ljudi koji nesebično pomažu drugima. Zdravko je i ovoga puta pokazao da ljudskost i žrtvovanje za drugoga nemaju cijenu – podijelio je 12 kesa svježe blitve onima koji si to nisu mogli priuštiti.
Ustajanje prije zore i mukotrpan rad
Da bi ispunio svoje obećanje, Zdravko se digao u 4 sata ujutro. Sam je ubrao blitvu, pažljivo je spakirao i ponio sa sobom. Bez auta i vozačke dozvole, oslonio se na autobus kako bi stigao u Split. No tu nije stao – od adrese do adrese hodao je pješice, obilazeći Krstaricu, Sućidar, Škver, Loru, Solinsku i Općinu. Sveukupno je prešao oko četiri kilometra da bi osobno uručio blitvu ljudima kojima je obećao. „Čak kada sam sve razdijelio, primio sam nove pozive“, kazao nam je skromno.
Kako i sam kaže, najviše su mu se javljale starije žene koje nisu u mogućnosti otići na tržnicu ili potrošiti novac na povrće. Zdravko se trudio svaku kesu odnijeti osobno, a osmijeh i zahvala tih ljudi za njega su bili najveća nagrada. „Nemam auto, nemam vozačku, inače bih i više podijelio. Ali nije mi ništa bilo problem“, naglašava. Njegova gesta ne pokazuje samo velikodušnost, već i razumijevanje za one kojima je u današnje vrijeme najteže.
Težak životni put, ali veliko srce
Zdravko iza sebe ima niz osobnih tragedija – pokopao je oca, dva brata, dvije sestre i suprugu Dragicu, koja je tragično poginula u prometnoj nesreći 2019. godine. Danas se brine o svojoj majci od 83 godine i odgaja kćer koja je prerano ostala bez majke. „Ja sam čovjek od 50 godina koji je propatio dosta toga. Bavim se poljoprivredom, kuham, perem i borim se. Život ide dalje i nisam se prepustio tuzi radi djeteta“, govori Zdravko. Upravo u njegovim riječima krije se snaga da, unatoč vlastitoj boli, misli na druge.
Ovo nije prvi put da je Zdravko učinio nešto što vraća vjeru u ljude. Javnost ga pamti po tome što je pronašao izgubljene stvari i uvijek ih vraćao vlasnicima, od novčanika s novcem i dokumentima do mobitela koji je pronašao u taksiju. Na proljeće mu je zatrovan stado koza, no zahvaljujući dobroti ljudi i akciji prikupljanja sredstava, uspio je kupiti nove životinje. Svaki njegov čin, pa i ova nesebična podjela blitve, svjedoči o čovjeku koji se ne prepušta ni tragedijama ni nepravdama, nego svojim primjerom pokazuje kako je moguće ostati čovjek i u najtežim okolnostima.
