Otac José Humberto Negrete Lezo govorio je za Aleteiu o svom svećeničkom poslanju i kako je sljepoća utjecala na njegov život i službu.
Često se čini da od svih osjetila najviše cijenimo vid koji nam omogućuje da uživamo u ljepoti Božjeg stvorenja. Svećenik Jose je zbog bolesti bio lišen upravo tog osjetila.
Sedam godina bez vida
Svećenik Humberto, rodom iz Irapuata, Guanajuato, Meksiko, rođen je 4. svibnja 1968. Za svećenika je zaređen 27. srpnja 1996. Već nekoliko godina boluje od dijabetesa, koji je zbog komplikacija doveo do potpunog gubitka vida.
“Prije devet godina počeo sam ga gubiti, a sada sam već sedam godina potpuno slijep”, kaže svećenik
No, upravo mu je to iskustvo pomoglo da se još više usredotoči na unutarnju i duhovnu stranu čovjeka.
“Zbog toga sam postao osjetljiviji na one koji pate, na bolesne, na one koji traže da ih saslušam, na one koji od mene traže malo svog vremena. Posvećujem im vrijeme”, rekao je kako ga sljepoća ne ograničava.
Isprva je bio ljut
Svećenik Humberto priznaje da je u početku bilo jako teško, bio je ljut, nije se želio podložiti Božjoj volji.
“Vrijeme je to koje sve smiruje, a smirilo je i mene. Ne tvrdim da sam već potpuno prevladao ovaj ljudski stav i prezir prema patnji, ali moramo pokušati prepoznati značenje patnje, koje samo Bog u potpunosti zna.”
Kaže da je, gledajući svoju situaciju površno i iz čisto ljudske perspektive, njegov život za neke možda izgubio smisao.
“Budući da si na neki način izoliran, ponekad se osjećam drugačijim, isključenim iz skupine subraće svećenika, ali ako gledamo iz teološke, Božje perspektive, to je prednost.” Humberto je uvjeren da je i bez vida mnoge duše priveo Bogu.
Unatoč sljepoći, Humberto uspješno vodi svoju župu, a sljepoća ga ne sprječava da slavi svetu misu. Ima pomoćnika koji za vrijeme euharistije stoji uz njega i čita iz misala, a zatim ponavlja tekst u mikrofon. Asistent čita evanđelje, a sam drži propovijed. Nema problema ni s dijeljenjem pričesti: “Imam oštećenje vida, ali ne i motoriku”, kaže sa smiješkom.
Kao ljudsko biće, on razumije da mnogi ljudi doživljavaju istu patnju kao i on. Ohrabruje te ljude govoreći im da je vrlo teško napraviti i razumjeti promjenu kada prvo vidite sve, a zatim ništa.
“Situacija je jako teška. Živite svoju tugu. Plačite kada izgubite vid, kao da gubite prijatelja ili voljenu osobu. Onda se uzdajte u Boga. Ne možete napredovati bez Gospodina …”
