U svijetu prepunom znakova, svatko od nas zna koliko je važno obraćati pozornost na upozorenja.
Na cesti nas usmjeravaju prometni znakovi, uz more nas upozoravaju oznake o mogućem tsunamiju, a u životu – Bog nam daje duhovne znakove kako bismo ostali na pravome putu. Biblija nas iznova opominje: tko ne vidi Božje znakove, može duhovno skrenuti s puta.
Danas, više nego ikada, Isus poziva svoju Crkvu da prepozna znakove vremena i odvoji se od svega što vodi u duhovnu opasnost. Postoji pet znakova koji pokazuju da vjernik može biti u riziku i da mu je potreban povratak Bogu.
1. Duh neposlušnosti
Prvi znak duhovne opasnosti je bunt protiv Božjih uputa. Poput kralja Šaula koji je djelomično poslušao Božju zapovijed, i mi često pokušavamo opravdati svoje neposlušnosti “duhovnim” razlozima. No, Bog ne traži savršene žrtve, već poslušno srce. “Poslušnost je bolja od žrtve”, piše u 1. Samuelovoj 15. Poglavlje nas podsjeća da svaka neposlušnost vodi u gubitak Božjeg blagoslova.
2. Ponos – skriveni neprijatelj duše
Drugi znak je ponos. “Ponos dolazi prije propasti”, kaže Knjiga Mudrih izreka. Kad čovjek misli da može sam, bez Boga, nalazi se na rubu duhovnog pada. Babilonski kralj Nabukodonozor to je naučio na teži način – izgubio je sve dok nije shvatio da vlast pripada samo Bogu. Ponos uvijek prethodi poniznosti koju Bog donosi – bilo milošću, bilo padom.
3. Gubitak ljubavi prema Božjim stvarima
Treći znak opasnosti je kad srce više ne gori za Božje stvari. Crkva u Efezu je radila dobra djela, ali izgubila “prvu ljubav”. Kad čitanje Biblije, molitva i zajedništvo više ne bude radost, nego obaveza, tada nas Bog poziva da se vratimo izvoru vjere – onoj iskrenoj ljubavi kojom smo ga prvi put tražili.
4. Rastresenost i duhovna uspavanost
Četvrti znak je duhovna rastresenost. Apostol Petar upozorava: “Budite trijezni i budni, jer vaš protivnik đavao obilazi kao ričući lav.” Sotona ne napada otvoreno – on uspavljuje. Kad prestanemo bdjeti, kad molitva postane rijetka, a crkva sporedna, tada smo najranjiviji.
5. Pretjerana udobnost
Posljednji znak je kad nam je postalo previše udobno. Udobnost sama po sebi nije grijeh, ali kad nas odvoji od ovisnosti o Bogu, postaje duhovna opasnost. Oni koji imaju malo, često su bliže Bogu jer svaku potrebu donose Njemu. U obilju se čovjek lako uljuljka i zaboravi na Onoga koji sve daje.
U Bibliji čitamo da postoje dva puta – široki i uski. Široki vodi u propast, a uski u život. U vremenu kada mnogi slušaju “šećerom obloženo evanđelje” bez pokajanja i poslušnosti, Bog traži one koji će hodati uskim putem i ostati vjerni do kraja.
Zato preispitajmo svoj put. Jesmo li izgubili gorljivost, postali ponosni, rastreseni ili previše udobni? Vrijeme milosti još traje. Bog nas i danas poziva da se vratimo, da prepoznamo znakove i ostanemo budni – jer pravi sljedbenici Krista već se sada razdvajaju od svijeta koji spava.
„Tko ima uši, neka posluša što Duh govori crkvama.“
