Hollywood nam je nedavno ponudio novi film o postojanju zla, s Russellom Croweom u glavnoj ulozi pokojnog, stvarnog vatikanskog egzorcista, fra Gabriela Amortha.
U Papinom egzorcistu, junak Gladijatora je prešao iz jednog rimskog amfiteatra u drugi. U Gladijatoru, Crowe nam je pokazao snagu nesalomljive muževnosti, oduševljene sirovom hrabrošću, odlučnošću koja se predaje, vještije od drugih u sukobu tijela.
A sada, u Papinom egzorcistu, on se seli u drugi amfiteatar u Rimu: amfiteatar borbe između duhovnog dobra i duhovnog zla. Amfiteatar je to koji također zahtijeva hrabrost, vještinu, odlučnost, neustrašivost i vještine koje nadilaze druge, ali to je sukob za dušu.
Hollywood prodaje zlo kao dobro
Odnos Hollywooda sa zlom je složen. U jednom smislu svakodnevno služi zlu. Glamurizira požudu, osvetu, mržnju, ponos, pohlepu i moć u gotovo svakom filmu koji napravi.
Ali čin njihovog glamuriziranja također je čin njihovog maskiranja. Prodaje zlo kao dobro; promiče korupciju kao poželjnu i nužnu.
Poput zmije u prvom vrtu, njezina je zadaća davati lažna obećanja kako bi zlo prerušila u dobro, te pokvarila prvi ljudski izbor, a potom i ljudski apetit, ostavljajući nas ovisnicima o narkoticima nižeg sebeljublja i izvan dosega spasenja naših duša.
Kako se onda Hollywood zainteresirao za razotkrivanje zla i zadužio sebe da predstavi pravo zlo u borbi sa stvarnim dobrom?
Ne bilo kakvom strategijom zabave, nego zato što, iako je korupcija privlačna, dobro je također privlačno – i to dublje i trajnije. Ako je ikada bilo argumenta za vjerne kršćane koji rade u medijima, uspješna produkcija ovog filma podsjeća nas koliko je to važno.
Papin egzorcist je obavio 60.000 egzorcizama
Izvan krugova tradicionalnih katolika fra Gabriel Amorth malo je poznat. Ali za nas koji smo imali bilo kakvog iskustva u službi izbavljenja, njegove su knjige zlatni rudnici ne samo informacija, već i duhovnosti, teologije i filozofije – plod nekih 40 godina provedenih kao glavni egzorcist Rimske biskupije – položaj koji je obnašao do svoje smrti 2016. godine u 91. godini života.
Tijekom svoje službe, Amorth je tvrdio da je proveo ne manje od 60.000 egzorcizama – stoga nije ni čudo što je očito tvrdio da mu je Egzorcist najdraži film! A neka od tih iskustava dospjela su u njegovu prvu knjigu, bestseler iz 1990., koju vrijedi pročitati.
Cijeli smjer društvene perspektive preselio se s duhovnosti na psihologiju i psihijatriju, pa je praksa egzorcizma pala iz naklonosti i mode, ali upravo je unutar tog konteksta Amorth osnovao Međunarodnu udrugu egzorcista kako bi pomogao u obuci svećenstva – sve više umrtvljenoj i zbunjenoj premisama sekularizma i materijalizma – da se nose sa stvarnošću velikog suočavanja sa zlom.
“Papin egzorcist” se bavi pitanjem medicine, poglavito psihijatrije
Prema Amorthu, standardna praksa u njegovoj službi izbavljenja bila je da prvo marljivo traži normalna medicinska, psihološka i psihijatrijska objašnjenja. Tek kada su oni bili iscrpljeni, pristupilo se metafizičkom ili duhovnom-nadnaravnom.
Zanimljivo, film to objašnjava. U jednoj sceni, Croweov Amorth je ispitivan od strane kardinala o 98 posto ljudi koji su mu došli za koje on vjeruje da stvarno trebaju psihijatra, a ne egzorcista.
U dramatičnom holivudskom stilu, kada ga kardinal pita o preostalih 2 posto, on odgovara: “Ah, drugih 2 posto — to je nešto što je zbunjivalo cijelu znanost i cijelu medicinu već jako dugo vremena… Ja to nazivam zlom.”
VIDI OVO: Egzorcizam ili istjerivanje đavla: Što je to i kako se obavlja?
Kritičari su primijetili da ćelavi Amorth s naočalama fizički nimalo ne sliči zgodnom Croweu, a istina je da glumac unosi nešto od filmskog glamura u život ovog skromnog svećenika koji bi pravi Amorth vjerojatno smatrao duhovitim.
U tom smislu, film, smješten u 1987. godinu, neobična je mješavina senzacionalizma i pronicljive duhovne analize. Ipak, pokriva trajno zanimljivu temu.
Katolička teologija egzorcizma uvelike se oslanja na hijerarhijsko razumijevanje stvarnosti. Demoni, za koje se smatra da im je dana određena količina slobode da izazovu probleme, u konačnici su pod autoritetom. Uz pravi autoritet, s njima se može izaći na kraj.
Ne iznenađuje da je autoritet ozbiljno pitanje unutar Katoličke crkve i stoga svi egzorcisti djeluju pod autoritetom svojih biskupa, koji djeluju pod autoritetom pape, koji ima Isusov autoritet.
Film prikazuje Amorthove probleme s crkvenim sudom
Prilično pronicljivo, radnja pokazuje da Amorth upada u probleme s crkvenim sudom iz dva vrlo uvjerljiva razloga. Prvi je da neki od njegovih tužitelja ne vjeruju u zlo i optužuju ga da je namjestio svoj ‘nastup’. Drugi je da je proveo egzorcizam, a da prethodno nije dobio dopuštenje i ovlasti koje je trebao.
U biti, Amorth je ušao u probleme sa svojim katoličkim vlastima u okolnostima koje anglikancima ne bi izazvale nikakve poteškoće, jer biskupska poslušnost nema istu težinu. Anglikanska teologija nema ustaljenu ekleziologiju sa strogim kodeksom poslušnosti, ali katolička crkvena praksa itekako ima.
Nastavno na ovu krizu, film prati Amorthovo putovanje u Španjolsku gdje treba pomoći s izbijanjem zla. Radnja sadrži elemente ezoteričnog uzbuđenja koji podsjećaju na neke od gnostičkih trilera Dana Browna koji su uzbudili mnoge ljude prije nekoliko desetljeća – ali s nekim inteligentnim uvidima u etički i metafizički svijet, budući da i majstor i njegov pripravnik za egzorcista shvaćaju da nose neku grješnu prtljagu koja će oslabiti njihovu sposobnost da dovedu do izbavljenja – doista!
U filmu, Amorthova osobna povijest sadrži tužan događaj kada se mentalno bolesna žena kasnije ubila nakon što joj je on odbio pomoći. Njegov kolega Esquibel je, pak, spavao s djevojkom koju je potom odbio oženiti.
Demoni se vole rugati kršćanima
Dobro je poznato u krugovima izbavitelja da se demoni vole rugati svakom kršćaninu koji dođe protiv njih s popisom njihovih tajnih grijeha. Dakle, rješenje koje usvajaju u filmu je da, budući da su obojica svećenici, priznaju svoje grijehe jedan drugome, dobiju oprost i vrate se u borbu očišćeni i obnovljeni. Ovo je realno.
Naravno, Hollywood nije mogao odoljeti da film ne krene u holivudskom smjeru, a možda će biti malo teško uvjeriti sekularni i materijalistički svijet koji malo razmišlja o podrijetlu i stvarnosti zla u interakciji s čovječanstvom i izbora koje ljudi čine.
Pa ipak, u tom kontekstu film čini neku uslugu Evanđeljima, gdje drama i stvarnost demonskog obojenja gotovo svaku stranicu. Možda Isusa možemo ozbiljno shvatiti samo ako ozbiljno shvatimo stvarnost i prodiranje zla.
Joseph Laycock, izvanredni profesor religijskih studija na Sveučilištu Texas State, pronicljivo je rekao za Associated Press da unatoč prosvjedima vjerskih krugova nakon objavljivanja takvih filmova ili televizijskih emisija, “egzorcisti imaju koristi od medija čak i kada je njihovo prikazivanje senzacionalizirano”.
Ovaj članak je dio autorskog članka autora Gavina Ashendena objavljenog na portalu Christian Today
