RADIJE BIH UMRO: Pismo mogućem budućem preljubniku

„Gospodine, molim te, ubij me prije nego prevarim svoju suprugu.“

To je molitva koju sam mnogo puta molio kada sam se oženio. Ne kažem da je bilo zrelo ili biblijski, no daje uvid u moje stavove. Nikada nisam htio svoju sramotu donijeti u crkvu, i znao sam da je to potencijalno zlo za mene.

Dok sam bio samac borio sam se za čistoću i često sam podbacivao. Borba je nekada bila ogromna. Dani su mi bili ispunjeni s paralizirajućom krivnjom koja mi je blokirala dobru službu Bogu i radost u Isusu. Mnogo sam toga pokušao kako bih se disciplinirao. U jednom trenutku sam odlučio da ako se i prepustim požudi, da ću idućeg dana postiti. To me natjeralo da dane provedem u molitvi, da tražim još snage i još samokontrole. Shvatio sam da kada se ustručavamo od hrane, lakše je i ustručiti se od grijeha. Iako nije savršeno funkcioniralo, bilo je od pomoći (a i izgubio sam par kila).

Biblija je jasna što se tiče čistoće: „Bježi!“ „A mladenačkih se strastvenosti kloni! Téži za pravednošću, vjerom, ljubavlju, mirom sa svima koji iz čista srca prizivlju Gospodina.“ (2. Tim 2, 22). Bježite od požude, a težite pravednosti. Svako od nas do toga dolazi na drukčiji način, no postoje neki oslonci koji su mi pomogli na mom putu.

Strah može biti dobar

U Svetom pismu stoji: „Početak mudrosti je strah Gospodnji!“ (Ps 111, 10) Zahvalan sam Bogu da mi je putem svoje milosti podario duboko strahopoštovanje.

Prije mnogo godina čitao sam o muškarcu kojeg je doživio srčani udar dok je bio s prostitutkom. Zamišljao sam koliko je strašno bilo za njega stati pred Boga u tom trenutku. Ako nas ništa ne odvraća od prevare, možda će pomoći pomisao da Svemogući naš život može oduzeti u trenutku samog čina, i da će taj strah nagnati osobu na pokajanje.

Godinama kasnije jedan je moj prijatelj pastor počinio preljub sa svojom pomoćnicom. Nakon toga nisam ga vidio mjesecima, a kada je ušao u moj ured izgledao je strašno. Ispričao mi je cijelu svoju priču. Objasnio mi je kako je jedna stvar odvela do druge, i prije nego se okrenuo, počinio je grijeh protiv kojeg je godinama propovijedao.

Najviše me šokiralo kada mi je objasnio svoje misli i osjećaje nakon što je sagriješio. Rekao mi je kako je gledao svoj pištolj i bio u iskušenju da si oduzme život. Išao je logikom kako bi svi bili sretniji njegovom smrću. Suprug te žene bio bi sretniji, njegovi žena i djeca bili bi sretniji. Crkva bi bila sretnija. Samo po Božjoj milosti je i danas živ.

Naravno, da je si je oduzeo život nakon preljuba to bi samo povećalo grijeh. No zaprepastio sam se koliko je bio mizeran. Zaista je pomisli kako bi bolje da je mrtav, nego da je počinio grijeh i živio s posljedicama! Njegov očaj bio je i meni upozorenje. Strah može biti velika milost.

Ustrajna disciplina

Moja težnja za čistoćom bila je popraćena disciplinom. S apostolom Pavlom dijelim stav: „nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sâm ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao.“ (1 Kor 9, 27)

Svaki dan živim oprezno. Rijetko dajem savjete ženama, i nikada nasamo. Nigdje sa ženom ne idem nasamo. U 23 godine službe nikada nisam bio sam u autu s drugom ženom (osim s rođakinjama). Ponekad je bilo smiješno reći ženi da se moramo voziti odvojeno, čak i ako smo išli na isto mjesto, no mislim da je vrijedilo. Moja supruga ima uvid u moje e-mailove, moj mobitel, a Facebook profil nemam. Između nas nema tajni.

Imam prijatelje alkoholičare koji su se te ovisnosti i žudnje riješili putem nadnaravne intervencije. Imam druge prijatelje koji se mole za izbavljenje, a svakodnevno su u požudi. Odbijaju alkohol u svojoj kući i bježe od iskušenja. Nakon što sam pročitao pismo Johna Pipera upućeno mogućim preljubnicima, čini se kao da je njegova priča o jednoj takvoj nadnaravnoj intervenciji, dok je moja priča utemeljena na disciplini i svakodnevnoj borbi. Mislim da je Božja milost odigrala ulogu u oba slučaja.

Misija s ciljem

U ranom razdoblju svojeg kršćanskog putovanja usmjeravao sam se na bijeg od grijeha. Mislio sam da je to dobro i ispravno, ali nedovoljno. Kasnije sam otkrio istinu u Galaćanima 5, 16 „Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! “

Bog nas je pozvao ne samo da bježimo od iskušenja, nego da trčimo prema njemu. Obećao nam je da kada budemo hodali s Duhom, da nećemo ugađati tijelu. Kako sam Božji Duh slijedio u svojoj službi bilo je sjajno gledati kako se požuda i grijeh povlače. Uzbuđenje kada se Duh Sveti manifestira u meni ispunjava me i blagoslivlja u potpunosti, a izbacuje grešne požude koje su mogle narasti (1 Kor 12, 7).

To je kao kada igrate napetu utakmicu. Vid vam se usmjeri. Pobjeda je sve na čega mislite. Um mi ne luta ni malo. Na isti način, kada supruga i ja intenzivno težimo Božjim planovima, naši umovi ne lutaju u grijeh. Vojnici su usmjereni kada su u borbi. „Tko vojuje, ne zapleće se u svagdanje poslove kako bi se vojskovođi svidio.“ (2 Tim 2, 4) Kada se opustimo, tada zaboravljamo da smo na misiji i otvaramo vrata nevolji.

Još Isusa

Nedavno sam pročitao Psalam 73 koji kaže: „Al’ ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju: vodit ćeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju. Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.“ (Ps 73, 23-25)

Zamišljao sam Boga kako me drži za ruku, vodi me, i prihvaća me u svoju slavu. Zamišljajući to bolje sam razumio idući stih: „Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.“ Uzmite si vremena i meditirajte nad ovim istinama. Ako ste imalo poput mene, Božje zapovijedi uzimate ozbiljnije od njegovih obećanja. On želi da se pouzdamo u oboje i da smo radosni u oboma.

Iako sam u pedesetima i s Isusom hodam od srednje škole, tek sam posljednjih godina značajno razvio svoje uživanje s Njim. Nekoliko mjeseci ranije sam svojem prijatelju rekao kako u svome životu nisam htio grijeh jer imam blisku vezu s Isusom. To je za mene bilo novo iskustvo.

Strah, disciplina i misija su biblijske motivacije, a pomogle su mi u potrazi za svetošću. No sada kada uživam dublji odnos s Isusom, osjećam se kao da mi je to nedostajalo.

Ustručavao sam se napisati ovo pismo nakon što sam pročitao Piperovo. Molio sam pet molitava koje on preporuča, i promijenile su mi život. Otvorile su mi oči oko plitkosti moje molitve i dovele novo zadovoljstvo u moj život. Pitam se bi li moja borba bila manja, a putovanje slađe da sam to pismo pročitao ranije.

Možda je put pravednika drukčiji za svakoga od nas, ali svi dolazimo do mjesta dublje povezanosti s Isusom.

Autor: Francis Chan; Prijevod: Mislav U.; Izvor: DesiringGod.org