Često od Boga tražimo da nam jasno objavi svoju volju. Molimo za mudrost, smjer, znak ili bilo što što bi nam otkrilo sljedeći korak. Kada odgovor ne dođe odmah, skroni smo zaključiti kako je Bog tih. Ipak, u mnogim trenucima problem nije u tome što nam Bog ne govori, nego u tome što nam se ne sviđa ono što nam je već poručio.
Traženje nove Božje riječi nema smisla ako nismo poslušni onome što nam je već objavljeno. Isusov nauk jasno povezuje slušanje i poslušnost. U Jakovljevoj poslanici stoji jasna opomena: “Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe.” Kada od Boga tražimo dodatnu jasnoću, valja se zapitati tražimo li uistinu vodstvo ili samo priželjkujemo iznimku od onoga što nam je već poznato.
Prije nego što izgovorite novu molitvu i zatražite Božji glas, autor Jon Seidl na portalu Crosswalk smatra kako je korisno postaviti si tri važna pitanja koja mogu promijeniti vaš duhovni pogled.
1. Je li Bog o ovome već jasno progovorio u Bibliji?
Sveto pismo je naš temeljni i najsigurniji filter. Duh Sveti nikada neće voditi čovjeka suprotno pisanoj Božjoj riječi. Postoje mnoga područja u životu za koja ne trebate čekati poseban znak ili glas s neba.
Ne trebate moliti o tome trebate li oprostiti onima koji su vas povrijedili, reći istinu, ljubiti svoje neprijatelje, izbjegavati grijeh ili pomagati potrebitima. Te su zapovijedi jasne. Često zamjenjujemo težinu izvršavanja Božje volje s njezinom nejasnoćom. To što je neku zapovijed teško provesti u djelo ne znači da je ona nejasna.
2. Postoji li nešto na što me Bog već potaknuo, a ja to izbjegavam ili odgađam?
Često tražimo od Boga nove upute za budućnost, dok istovremeno zanemarujemo poticaje koje smo već primili. Možda vas je Gospodin već potaknuo na iskren razgovor, ispovijed, opraštanje ili ostavljanje loše navike.
Niti jedan korak vjere ne počinje s novim otkrivenjem, nego s poslušnošću na korak koji je već pred nama. Slušanje Božjeg glasa nije duhovna vještina za izabrane, nego plod svakodnevnog života u Kristu. Isus poručuje u Evanđelju po Ivanu: “Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.”
3. Tražim li uistinu jasniji smjer ili samo dopuštenje da učinim po svome?
Ovo je pitanje koje zahtijeva potpunu iskrenost i poniznost. Ljudsko srce sklono je opravdavati vlastite želje i tražiti izgovore kako bi izbjeglo nelagodne odluke. Ponekad izgovaramo “tražim Božju volju”, dok u stvarnosti čekamo da se okolnosti promijene kako ne bismo morali učiniti ono što je ispravno.
Poniznost nas uči da svoje misli i osjećaje uvijek provjeravamo kroz Božju riječ i savjet zrelih vjernika. Kada nismo sigurni u sljedeći veliki korak, naj mudriji put jest ostati vjeran u malim stvarima koje su nam već povjerene.
Nije svaka tišina znak Božje odsutnosti. Kada se čini da odgovor izostaje, ostanite blizu Isusa, čitajte Sveto pismo i činite ono što je dobro. Moguće je da Bog ne ponavlja Svoje riječi jer čeka da napravite prvi korak prema onome što vam je već objavio.
