Plače li i Bog? Kada plače? Plače li s nama?
Ljudi su osjećajna bića. Plakanje je jedan od načina izražavanja tuge. Neki ljudi čak i plaču kada su sretni. Biblija nas uči da trebamo tugovati s ljudima koji tuguju.
„Radujte se s onima, koji se raduju, plačite s onima, koji plaču;“ (Rimljanima 12, 15) No što je s Bogom? Plače li i Bog? Kada plače? Plače li s nama?
Plače li Bog?
Pogledajmo na ono što je Isus učinio.
„Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?” “Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: `Pokaži nam Oca`?“ (Ivan 14, 9) Isus je Bog u ljudskom obličju i došao je kako bi ljudima pokazao Oca. Stoga, ako je Isus plakao, to znači da i Bog plače. Za vrijeme svoje zemaljske službe, Isus je plakao, što znači da i Bog plače.
Biblija bilježi tri specifične situacije kada je Isus plakao.
Kada Bog plače?
Kako budemo promatrali situacije kada je Isus plakao, to će nam pokazati i kada je Bog plakao.
1. Dok je gomila slavila i obilježavala dan Cvjetnice, Isus je plakao jer je znao nešto što oni nisu znali.
„A kad se već bio približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika, puno radosti, poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe: “Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama! Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: “Učitelju, prekori svoje učenike. On odgovori: “Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati! Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: “O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud.“ (Luka 19, 37-43)
Isus je plakao zbog naroda, jer je znao da će Jeruzalem biti uništen i to mu je slamalo srce.
VIDI OVO: Zašto je Isus plakao?
2. Isus je plakao kada je bio nasamo sa svojim Ocem.
„On je u dane tijela svojega prošnje i ponizne molitve k onome, koji ga je mogao izbaviti od smrti, s velikom vikom i suzama prinosio, i bio je uslišen za svoju poslušnost.“ (Hebrejima 5, 7)
Isus, budući da je bio i čovjek, plakao je zbog svoje vlastite boli i patnje.
3. Isus je plakao kada je Lazar umro.
„A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: “Kamo ste ga položili?” Odgovoriše mu: “Gospodine, dođi i pogledaj! I zaplaka Isus.“ (Ivan 11, 32-35)
”Isus zaplače” je najkraći stih u Bibliji i bio je predmet pretpostavki oko toga zašto je plakao.
- Neki tvrde da je plakao jer je volio Lazara.
- Drugi tvrde da je plakao jer je bio frustriran, zbog toga što nije mogao razumjeti Martu i Mariju.
- Treća mogućnost jest da je dijelio Marijinu bol i da je plakao s njom.
Posljednja mogućnost podudara se s opisom Božje osobnosti, koja je otkrivena u Starome zavjetu.
„On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.“ (Psalam 147, 3)
„Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svom. Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?“ (Psalam 56, 9)
Kao i u proročanstvu, koje ukazuje na Isusa:
„A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.“ (Izaija 53, 4)
Plače li Bog i dalje s nama?
Prije nego što se Isus vratio Ocu, obećao je da nas neće ostaviti same i neutješne. Rekao je da će poslati nekoga tko će biti s nama, tko će hodati uz nas. To je Duh Sveti.
Na grčkom jeziku, riječ paráklētos dolazi od dvije riječi: para, što znači izbliza ili pokraj i kaleo, što znači onaj tko poziva.
Ovaj se izraz prevodi na više načina.
„I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek…“ (Ivan 14, 16)
U nekim prijevodima umjesto riječi ”Branitelj” pišu riječi ”Tješitelj, Savjetnik, Pomagač”.
Autorica: Danielle Bernock; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com