Pobjeda u Kristu nad teškim izazovima

„Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje.“ (Jakovljeva 1, 2)

„A ne samo to, nego se hvalimo i nevoljama znajući, da nevolja vodi k strpljivosti;“ (Rimljanima 5, 3)

Iskušenja i izazovi nas obično ne čine radosnima i uzbuđenima. Znamo da je život mukotrpan. No Biblija nas uči da trebamo očekivati iskušenja i nevolje i da se trebamo radovati kada kroz njih prolazimo, pogotovo ako smo odabrali slijediti Krista.

Neke poteškoće uključuju čekanje na Božje vrijeme, dragovoljno suočavanje s neugodnostima, djelovanje iz slabosti i iskustvo boli. Biblija nam također obećava da ako ustrajemo, Bog će nam kroz životne izazove dati pobjedu u Kristu.

Što su iskušenja i nevolje?

Iskušenja i nevolje, koje se ponekad koriste naizmjence, kao da imaju isto značenje. No postoji razlika. Dok se grčka riječ za nevolje može prevesti kao ”poteškoća koja uključuje izravnu patnju”, iskušenja mogu i ne moraju uključivati taj neugodan element. Umjesto toga, grčka riječ za iskušenja, ”peirasmos”, ima značenje iskušavanja nečije osobnosti kroz ispitivanje ili iskušavanje.

Mnogi od životnih problema na neki od načina iskušavaju našu vjeru.

Pobjeda u čekanju

„U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek` bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!“ (Psalam 27, 14)

Čekanje je iskušenje, jer ispituje našu vjeru u pogledu obećanja koja nam je Bog dao. Vjerujemo li dovoljno Bogu da ćemo zastati, odmoriti se i vjerovati Njegovom vremenu?

Mučno je radovati se nečemu dobrome što dolazi i znati da još uvijek nije vrijeme, pogotovo kada ne znamo kada će to vrijeme doći. Na neki način, to je kao da ste dijete, znate da su vam roditelji kupili nešto zaista posebno, ali nemate pojma i ne znate kada će vam to roditelji dati.

Biblija je prepuna primjera ljudi, koji su morali čekati da Bog ispuni svoje obećanje.

  • Abraham je čekao 40 godina na sina.
  • Izraelci su čekali kao robovi Egipćana 400 godina, prije nego što ih je Bog oslobodio.
  • Božji je narod čekao tisuće godina na dolazak Spasitelja, Mesije.
  • Rimljanima 8, 19-22 opisuje nam da cjelokupno stvorenje stenje dok čeka na usavršavanje svega, što će se dogoditi nakon drugog Kristovog povratka.

Bog zna da čekanje uzrokuje bol i patnju našim dušama. On nas ne osuđuje zbog naših čežnji, nego čini puno toga kako bi nas ohrabrio.

  • Njegov Duh Sveti pomaže nam da čekamo u vjeri. (Galaćanima 5, 5)
  • Bog obećava da će biti dobar onima koji čekaju na Njega. (Tužaljke 3, 25)
  • Bog kroz čekanje povećava našu snagu. (Izaija 40, 31)

U svakom primjeru čekanja, koji se spominje u Bibliji, Bog je ponovno potvrdio da ima plan i da će se obećanja koja je dao ispuniti. Ovo vrijedi i danas. Možda čekate na to da vam Bog otvori priliku ili da dobar odnos s nekime. Možda vjerujete da će vas Bog spasiti iz teške situacije i da će zlotvore dovesti pravdi. Bez obzira na što čekate, možete biti sigurni da, iako ne možemo uvijek razumjeti ili vidjeti, znamo da Bog djeluje u našim životima i u životima onih oko nas, kako bi ostvario svoja obećanja u pravo vrijeme.

Pobjeda u neugodnosti

Ponekad naš hod s Bogom od nas zahtijeva korak u nepoznato i neugodno. Možda se nećemo osjećati kvalificiranima za obavljanje zadatka, na koji nas Bog poziva. Nova situacija možda neće imati sve ono na što smo naviknuli. Možemo se suočiti s tjelesnom neugodnošću ili boli.

Ta iskušenja otkrivaju naša srca, kako bismo mogli rasti i prilagođavati se prema onome kako nas Bog preobražava u našim životima. Ta nas iskušenja prisiljavaju na postavljanje pitanja: „Jesmo li spremni činiti ono na što nas Bog poziva, bez obzira na to kako se osjećamo? Volimo li i vjerujemo li Bogu dovoljno da krenemo i u te neugodnosti i nesigurnosti“?

Ogroman broj ljudi u Bibliji izdržao je nove ili neobične situacije i slijedio Boga:

  • Abraham je bio poslušan Bogu: ostavio je svoj poznati dom i rodbinu, sve što je znao i slijedio je tog nevidljivog Boga u nepoznatu zemlju. (Postanak 12)
  • Rebeka je napustila svoju obitelj i dom i putovala je s jednim od Božjih slugu u udaljenu zemlju te se udala za muškarca kojeg nikada prije nije upoznala. (Postanak 24)
  • Mojsije je s položaja princa Egipta postao Božji sluga i pastir. Poslušao je Božji poziv i poveo je Izraelce iz Egipta. (Izlazak 2-5)
  • Moapkinja Ruta nije se vratila svojoj obitelji i njihovim bogovima nakon smrti njezinog muža Izraelca. Umjesto toga, pratila je Noemi u Izrael, uz riječi: „Tvoj narod bit će moj narod, a tvoj Bog bit će moj Bog.“
  • Ezekiel je dobio slijed čudnih i neugodnih zadataka, kako bi komunicirao Božje poruke narodima Izraela i Jude. Na primjer, jednom mu je Bog rekao neka leži na svojoj lijevoj strani 390 dana i na desnoj 40 dana.

Mnogi od apostola i učenika iz Novoga zavjeta napustili su obiteljske poslove, kako bi postali veliki kršćanski vođe. Izdržavali su neugodnosti. Pavao je pružio opis nekih od svojih iskustava u Filipljanima 4, 12-13: „Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača!“ Pavao i mnogi drugi u Bibliji naučili su da mogu izdržati i ostvariti pobjede nad onime što im je neugodno, tako što će podignuti svoje poglede iznad tjelesnog i usredotočiti se na Boga i na svrhu, koju je postavio ispred njih.

S Božjim Duhom Svetim u nama i mi možemo ostvariti pobjedu u nepoznatim situacijama, u koje nas Bog poziva. To može uključivati novi dom, posao, priliku za volontiranje. To može uključivati preuzimanje uloge u vezi koje mislimo da nismo kvalificirani ili prilagođavanje na drugačije uvjete življenja. O čemu god da se radi, možemo biti sigurni da, ako nas je Bog pozvao na nešto, On će nam pomoći da kroz to prođemo, bez obzira na što prolazimo, Njemu na slavu.

Pobjeda u slabosti

Bit će razdoblja kada ćemo se osjećati tjelesno, emocionalno ili duhovno slabima. No naša slabost ne sprječava Boga u djelovanju. U takvim razdobljima Bog najviše prikazuje svoju snagu. (2. Korinćanima 12, 9)

Ti trenuci ispituju našu vjeru pitanjem: „Mogu li se u potpunosti pouzdati u Božju snagu, umjesto u vlastitu“?

Biblija nam pokazuje izvrsne primjere ovoga:

  • Bog je upotrijebio Gideona i 300 Izraelaca, kako bi demonstrirao svoju snagu protiv velike vojske Midijanaca i Amalečana. (Suci 6-7)
  • Upotrijebio je mladića po imenu David kako bi dokazao Golijatu i dvjema vojskama uvježbanih ratnika da je On sam Bog, koji donosi pobjedu. (1. Samuelova 17)
  • Upotrijebio je mladu ropkinju, koju je poslao Naamanu, satniku aramejske vojske, kako bi mu rekao da ga može iscijeliti prorok Elizej. (2. Kraljevima 5)

U Novome zavjetu vidimo primjere kršćana, koji šire Evanđelje Isusa Krista, usprkos umoru i slabosti, koju su osjetili zbog progona. Pavao u 2. Korinćanima 12, 9-10 piše: „Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.” Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.“

Kada prepoznamo našu slabost i kada se oslonimo na Boga, dobivamo natprirodnu snagu, koja nas podiže kako bismo mogli učiniti ono što mora biti učinjeno, znajući da ta sila nije od nas, nego od Boga. To možemo usporediti s nogometašima, koji su dali sve od sebe 90 minuta, ali nakon toga pronađu dodatne, skrivene rezerve snage za produžetke, nakon čega ostvare pobjedu. Za nas, te ”skrivene rezerve” su Božja snaga, za činjenje onoga što ne možemo učiniti sami po sebi.

Pobjeda u patnji

Patnja može biti emotivne, duhovne ili tjelesne prirode. Nju mogu namjerno uzrokovati ljudi ili može biti uzrokovana situacijama i okolnostima, koje su izvan naše kontrole. No čak i kad nam izgleda kao da je to previše za nositi, kada nam djeluje kao da je život užasno mračan, Bog je ovdje.

Bog nas tješi kako bismo mi moglo tješiti druge: „Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog.“ (2. Korinćanima 1, 3-4) Naša bol je privremena, a kada je osjetimo kao rezultat toga što slijedimo Boga, možemo znati da nas u vječnosti čeka nagrada za ovo: „Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave, jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno.“ (2. Korinćanima 4, 16-18)

Blagoslovi iskušenja

Iskušenja i nevolje nikada nisu ugodna iskustva. No Biblija nam govori da ona mogu doći s velikim blagoslovima.

„Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka. Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se.“ (Jakovljeva 1, 2-5)

„Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro.“ (Rimljanima 5, 3-6)

Teške nas stvari u životu guraju i iskušavaju našu vjeru i izdržljivost. No kada se čvrsto držimo Krista i kada ustrajemo u nevoljama, Bog nas dovodi do druge strane, snažnije u našoj vjeri i mudrije nego što smo bili prije.

Autorica: Jenny Fulton; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com