Jedna od najozbiljnijih istina koje je Isus izgovorio svojim učenicima bila je: „Ako su mene progonili, i vas će progoniti“ (Iv 15,20).
Isus nikada nije obećao lagodan život niti udobnost svijeta, nego križ, odricanje i kušnje. I upravo zato današnje vijesti o napadima na crkve, o vrijeđanjima i prijetnjama onima koji se usude javno svjedočiti za Krista, ne smiju nas iznenaditi. One su ispunjenje onoga što je Gospodin davno navijestio.
U vremenu relativizma i moralne konfuzije, svaka jasna istina doživljava otpor. Kada kršćanin kaže da je brak zajednica muškarca i žene, ili da je ljudski život svet od začeća do prirodne smrti, društvo ga proglašava nazadnim, netolerantnim ili mrziteljem. Ali zapravo nije problem u kršćaninu, nego u istini koju iznosi. Istina svijetli poput svjetla i raskrinkava laži, a tama to ne podnosi.
Tragična smrt američkog konzervativnog vođe Charlieja Kirka nedavno je potresla mnoge. Iako njegovo ime ostaje povezano s političkom i društvenom borbom, njegova smrt stoji i kao podsjetnik: kada javno zastupaš istinu, postaješ meta. On nije bio prorok u klasičnom smislu, ali je svojim životom pokazao što znači stajati uspravno, makar to koštalo.
Progon može biti i tih
No, progonstvo nije samo u krvi i nasilju. Progon može biti i tih – ismijavanje, gubitak posla, odbacivanje prijatelja ili pritisak da šutimo. Sveti Pavao je napisao: „Svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni“ (2 Tim 3,12). To nije iznimka, nego norma kršćanskog života.
Društvo danas ne može opstati bez tradicionalne biblijske istine, a istina nije ono što većina izglasa, nego ono što Bog objavi. Ako izgubimo hrabrost braniti te vrijednosti, otvaramo vrata diktaturi relativizma. Stoga, svjedočiti istinu nije samo vjerska dužnost, nego i čin ljubavi prema društvu i budućim generacijama.
Kada čujemo da su crkve napadnute, da su vjernici ismijani ili da je netko izgubio život zbog svojih uvjerenja, ne trebamo pasti u očaj. Trebamo se prisjetiti da je Crkva rođena na krvi mučenika i da je svaki progon samo potvrda da Kristova riječ ostaje živa.
Naša je zadaća ostati vjerni, ne šutjeti, nego s ljubavlju i hrabrošću reći: istina postoji, a njezino ime je Isus Krist. I da, možda ćemo zbog toga biti progonjeni. Ali taj progon je pečat da idemo pravim putem.
