Mnogi kršćani imaju pogrešan stav prema Isusu. Mnogi žele nešto od Njega, ali ne i Njega samog. Često želimo pomoć, ali ne i Pomoćnika.
Nato mu Isus reče: “Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!” Ivan 4,48
Kakvog li razočaranja!
Ovaj visoki kraljevski činovnik upravo je odbacio od sebe sve predrasude. U tjeskobi svoga srca moli Isusa: “Dođi i izliječi mi nasmrt bolesnog sina!”
A Isus ga grubo odbija.
Pritom moram misliti na onog čovjeka koji mi je s ogorčenjem rekao: “Kad mi je sin morao u rat, zazvao sam Isusa da mi sačuva sina. Bilo je uzalud. Nije se vratio! Tako sam s vašim Isusom raskrstio!”
Razočaranje nad Spasiteljem svijeta!
Sada nam Gospodin daje na znanje da nemamo nikakav razlog biti razočarani s njime. Mnogo više on je bio razočaran ovim čovjekom i onim kraljevskim dvoraninom, baš kao što je i nama često razočaran.
Zašto? Zato što mi itekako želimo nešto od njega. Ali ne i njega samoga. Mi želimo pomoć, ali ne i Pomoćnika.
Kada bismo barem od njega tražili ono, što nam želi dati i što je na križu tako mukotrpno zaslužio: oproštenje grijeha, mir s Bogom i život vječni! Ali čovjek sve to gura od sebe i govori: “Ne trebam ni tvoje spasenje ni tebe! Mogu vjerovati samo onda ako mi dadeš pomoć, koju upravo sada trebam.”
Isus je kraljevskog dvoranin odbio jer nam želi reći: “Kod mene se ne kupuje pomoć kao što se po trgovinama kupuje roba.” Kupcima je stalo samo do robe. I nije ih briga za trgovca! Ne, kod Isusa ne ide tako!
Po njemu nas živi Bog kao izgubljenu djecu želi ponovo pridobiti za sebe. Zbog toga nam on nema ništa za reći, ako ne žudimo za njim samim i njegovim spasenjem.
Gospodine, daj nam spasonosnu čežnju za tobom! Amen.
Autor: Wilhelm Busch
