Gene Eyster, bivši policijski poručnik iz Indiane, tijekom svoje karijere svjedočio je brojnim izazovnim i dirljivim situacijama. No, jedna od njih, dogodila se davno oko Božića i ostala je duboko urezana u njegovo pamćenje.
Tada još aktivni policajac, Gene je zaprimio poziv koji mu je zauvijek promijenio život – troje srednjoškolaca pronašlo je napuštenu bebu u kartonskoj kutiji, izloženu hladnoći, ali još uvijek živu.
Gene se brzo pojavio na mjestu događaja. Beba, koju su u tom trenutku simbolično prozvali “Mali Isus”, bila je prepuštena nemilosrdnim zimskim uvjetima, ali na sreću – spašena na vrijeme. Gene ju je uzeo u naručje, pobrinuo se za nju do dolaska Službe za zaštitu djece (CPS) i potom – nikada više ništa nije čuo o njenoj sudbini.
Godine su prolazile. Gene je otišao u mirovinu, a taj božićni događaj ostao je jedno od onih sjećanja koje povremeno ispliva iznutra, osobito tijekom blagdana. Nikada nije zaboravio to bespomoćno dijete koje je u tim trenucima bio dužan zaštititi. No, Bog je imao još jedan plan za njega.
Neočekivani poziv koji mu je zaustavio dah
Jednog dana, godinama nakon događaja, Gene je primio neobičan telefonski poziv. Na liniji je bio kolega iz njegovih policijskih dana, časnik koji je sada služio u drugoj jedinici. Njegove riječi odmah su pobudile Geneovu znatiželju:
– “Sjećaš li se slučaja ‘Malog Isusa’?” – upitao ga je kolega.
– “Naravno da se sjećam,” odgovorio je Gene bez razmišljanja.
Tada je uslijedio trenutak šoka. Časnik mu je rekao:
– “Nećeš vjerovati… ali on upravo sada sjedi pored mene.“
Gene je na trenutak zanijemio. Mali Isus, napuštena beba iz kartonske kutije, sada je bio odrastao muškarac, i što je najnevjerojatnije – upravo započinje karijeru kao policajac, isto kao i čovjek koji ga je prije 24 godine spasio.
Dirljiv susret nakon gotovo četvrt stoljeća
Ime tog mladića je Matthew Hegedus-Stewart. Nakon što su se svi dijelovi slagalice posložili, organiziran je emotivan susret između Matthewa i Genea – čovjeka koji mu je možda spasio život. Za obojicu je to bio trenutak duboke zahvalnosti, poštovanja i unutarnjeg zatvaranja jednog velikog životnog poglavlja.
Matthew je u razgovoru za medije priznao da, iako nije svjesno odabrao policijsku karijeru zbog Genea, vjeruje da je “negdje podsvjesno upravo to utjecalo na njegov put”. Naime, godinama se pitao tko ga je pronašao, kako je preživio, i je li itko ikada mario za njega u tim prvim, najranjivijim trenucima života.
– “Bio je to blagoslov. Cijeli sam se život pitao: ‘Tko me pronašao? Što se točno dogodilo?’“, rekao je Matthew. “Za mene je ovaj susret bio zatvaranje kruga, a vjerujem i za Genea.”
Gene nije mogao sakriti emocije. “Nisam mogao vjerovati. To dijete, to nevino biće iz kutije – sada sjedi ispred mene kao odrasla, odgovorna osoba koja će i sama štititi druge. Bio je to jedan od najsvetijih trenutaka mog života.”
Život piše najdirljivije priče
Ova istinita priča podsjetnik je koliko sudbina zna povezati ljude na čudesne načine, čak i kada se čini da su izgledi za to gotovo nemogući. Policajac koji je jednom u hladnoj noći prigrlio napušteno dijete, dobio je priliku da vidi plod svog čina ljubavi i služenja – i to na najljepši mogući način.
Matthew sada nosi policijsku značku s ponosom, znajući da je njegov život započeo tragično, ali i čudesno – u naručju čovjeka koji ga nije poznavao, ali mu je dao priliku za novi početak. Gene Eyster, pak, odlazi u mirovinu sa sviješću da jedan njegov čin ljubavi nije bio uzaludan, već početak nečijeg puta prema svjetlu.
Uistinu, nikada ne znamo kako će se naši postupci odraziti u budućnosti – ni čije ćemo živote dotaknuti.
