“U međusobnom saobraćaju svi se obucite u poniznost, jer se Bog protivi oholima, a poniznima daje milost” (1 Pt 5,5).
Kako bi bilo divno kad bi svi vjernici hodali u poniznosti! Kako bi crkva bila privlačna izgubljenom, povrijeđenom, slomljenom svijetu i kako bi iscjeljujuće djelovala na ljude koji su bili povrijeđeni u domu Gospodnjem! A kako bi tek bilo divno i slavno našem Ocu kad bi vidio da se njegova crkva obukla u odjeću poniznosti!
Neki možda misle da biti ponizan znači ne sablažnjavati druge kad, u stvari, to više ugađa čovjeku nego Bogu. Svijet može prezirati poniznost, ali kao što vidimo u ovom odlomku, Bog uzvisuje one koji hodaju u poniznosti. Nije uvijek lako hodati u poniznosti; zapravo, to je nemoguće bez milosti koju Bog obećava.
Poniznost je neophodna za izlijevanje Božjih blagoslova. Suprotno od poniznosti je dominantan stav, osoba koja uvijek zapovijeda, uvijek provodi autoritet bez ikakvog milosrđa ili milosti. Petar kaže da se mi trebamo obuči u poniznost. Ja sam uvijek mislio da poniznost znači lišiti se stvari, maknuti ih, svesti se na ništa. Ali Petar kaže da je poniznost obući određene stvari.
Jedan od načina kako rasti u poniznosti je staviti svoje potpuno pouzdanje u Boga. “Svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas” (1 Pt 5,7). Nemoguće je baciti sve brige na Gospodina dok najprije ne znate da je on silan; svoje brige ne biste bacili na Boga ako biste mislili da će vas razočarati ili iznevjeriti.
Poniznost nas oslobađa od arogancije koja govori: “Ja se mogu brinuti sam za se” i daje nam snagu da se uzdamo u snažnu ruku Božju. Ona nas dovodi na mjesto mira, uvriježenog i utemeljenog u njemu. Danas odlučite da ćete rasti u poniznosti, dopuštajući Bogu da upravlja događajima u vašem životu. Ponizite se pred njim i on će vas uzvisiti u svoje vrijeme (vidi 1 Pt 5,6).
Autor: Gary Wilkerson; Izvor: Worldchallenge.org
