Jesu li porezi danas gori nego u Isusovo vrijeme?

Jesu li porezi danas gori nego u Isusovo vrijeme?
Foto: Pixabay

Danas postoje porezi za gotovo sve, tako da su porezi u Isusovo vrijeme, iako su se tada činili visokima, bili jedni od najnižih poreza ikada.

Smrt i porezi

Čini se da u ovome svijetu možemo biti sigurni jedino oko smrti i poreza. Oboje će doći. Naravno da u ovom svijetu ima mnogo toga, no čini se da su sada porezi viši nego ikada prije pa je korisno pogledati koliki su porezi bili u prošlosti? Jesu li rasli do 30 ili 40% koliko danas neki plaćaju? Je li bilo gore u Isusovo doba ili je gore sada?

Tijekom Isusovog života postojali su skupljači poreza koji su bili Židovi, a te su skupljače ljudi više prezirali nego rimske okupatore. Rimsko je carstvo tražilo najmanje 1% od svih zemalja kojima je vladalo, tako da je svaka osoba morala plaćati najmanje 1% na svoju godišnju zaradu – vrlo je teško zamisliti da su Židovi bili uzrujani zbog plaćanja poreza rimskim okupatorima.

Današnji porezi bi njih možda naveli na pobunu pa što bi samo rekli da žive u ovom dobu? Za nas su porezi samo dio života, ali su za Rimljane porezi bili način održavanja Carstva pa su kao i danas smrt i porezi bile jedine sigurne stvari – no porez se nije svodio samo na tih 1%.

Poslovni porez

Uz osobni porez koji je svaka osoba morala plaćati, oni koji su živjeli pod kontrolom Rimskog carstva morali su plaćati poreze na sve što su uvozili ili izvozili, no to je utjecalo na jako malo ljudi koji su živjeli u Judeji u to vrijeme. Najviše su morali plaćati trgovci za sve što bi donosili u zemlju ili što bi izvozili van tako da se nije radilo samo o 1% poreza.

Na primjer, trgovci su morali plaćati jednu desetinu na sve pošiljke žitarica i jednu petinu na svo voće, vino i maslinovo ulje, a to su bile glavne namirnice onih vremena. Plaćanje poreza je otežavala i činjenica da su Židovi morali plaćati porez skupljačima poreza, koji su isto bili Židovi, tako da su skupljači bili prezirani više od Rimljana.

Rimljani nisu birali te skupljače poreza prema određenim karakteristikama nego bi se Židovi nadmetali za tu poziciju, a onaj tko bi ponudio više dobio bi posao skupljača poreza. Tako bi Rimljanin zadužen za skupljanje dobitka od poreza prodao prava bogatom Židovu koji ne bi samo skupljao poreze nego bi se često koristio iznuđivanjem kako bi dobio što više novca, a često se radilo o uzimanju više novca nego je rimska vlada propisivala.

Drugim riječima, oni su porez dizali više nego su trebali, a ako su se ljudi opirali, rimske bi vlasti uhitile osobu koja odbija platiti – to znači da su ti skupljači poreza iskorištavali svoj položaj te su tako uzimali više nego je bilo legalno. Činjenica da su ti skupljači poreza bili povezani s Rimom ih je činila još omraženijima u narodu tako da je došlo kao veliko iznenađenje da se Isus povezivao s njima (Luka 18,19). Zapravo, Isus je često večerao sa skupljačima poreza te je tako prekidao tradicionalni način na koji su Židovi nastojali isključiti te skupljače iz društva.

Matej

Isus je tijekom svog ovozemaljskog puta učinio mnogo toga – dodirivao je i liječio gubavce, dodirivao je i oživljavao mrtve, pričao je sa ženama, čak i sa Samarijankom (Ivan 4), On je čak pozvao i skupljača poreza, Mateja, da bude jedan od njegovih 12 apostola. Koliko god je to bilo šokantno, Isus je dijelio obroke sa skupljačima porezima, pričao je s njima bez ikakvog ogledanja na njihovo zanimanje jer je on gledao samo u njihovo srce. Jednom je prilikom napisano: „Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju“ (Luka 15,1-2).

No Farizeji nisu vidjeli (ili nisu željeli vidjeti) da su oni isto grešnici kojima je potreban Spasitelj. Oni su gledali na sve druge s visoka, čak i na Isusa, tako da, kada je Isus razgovarao i objedovao sa skupljačem poreza, oni su prigovarali govoreći: „Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima“ (Luka 15,2), ne razmišljajući da su i oni grešnici.

Isus o porezima

Suprotno ustaljenom mišljenju, Isus nikada nije bio protiv plaćanja poreza. On nije bio pobunjenik u smislu da se okretao protiv zakona zemlje u kojoj je živio. Kada Isus i njegovi učenici „Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: »Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?“ (Matej 17,24). Bilo je to dobro pitanje, zar ne? Možda Petar nije ni znao odgovor, ali je ipak rekao: „»Plaća«, odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: »Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?« Kad on odgovori: »Od tuđih!«, reče mu Isus: »Sinovi su, dakle, oslobođeni. Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se.«“ (Matej 17,25-27). Očito, Isus je plaćao poreze onima kojima je trebalo plaćati. To pokazuje da je Isus poštivao zakone te da se nije oglušivao na plaćanje poreza.

Iskušavanje Isusa

Kako bi Isus pokleknuo religiozna je skupina odlučila upitati ga trebaju li oni plaćati porez Cezaru. Ako bi rekao ne, onda bi Ga prijavili rimskim vlastima za kršenje zakona, a ako bi rekao da onda bi Ga optužili za podržavanje poganskog naroda koji ih je okupirao. Činilo se da nema načina da Isus odgovori, a da ne bude u problemima ili sa Židovima ili sa Rimljanima.

Kada su mu pristupili rekli su: „Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?« A on im reče prozirući njihovo licemjerje: »Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!« Oni doniješe. I reče im: »Čija je ovo slika i natpis?« A oni će mu: »Carev.« A Isus im reče: »Caru podajte carevo, a Bogu Božje!« I divili su mu se.“ (Marko 12,14-17). Ostali su bez riječi jer je On bio u pravu (naravno!) te nisu imali načina da ga za bilo što optuže.

Zaključak

Porezi su bili mnogo manji nego danas, ali naravno da mi imamo i više državnih službi nego u Isusovo doba. Danas postoji porez za gotovo sve, tako da su porezi u Isusovo vrijeme, iako su se tada činili visokima, bili jedni od najnižih poreza ikada.

Biblija nas uči: „Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene“ (Rimljanima 13,1), što znači „Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti. Zato i poreze plaćate: ta službenici su Božji oni koji se time bave. Dajte svakomu što mu pripada: komu porez – porez, komu carina – carina, komu poštovanje – poštovanje, komu čast – čast“ (Rimljanima 13,5-7).

Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ida U.; Izvor: Faithinthenews.com

Reci što misliš