Kada se sve oko nas utiša, a srce ostane samo, mnogi osjete teret boli koju nose – gubitak voljene osobe, razočaranje, bolest, usamljenost ili tihu tjeskobu koja nema ime.
U takvim trenucima kada ljudske riječi utjehe više ne dopiru do dubine duše, postoji poruka koja nadilazi svaku ljudsku utjehu. To je poruka od Boga – nježna, tiha, ali neizmjerno moćna. Ona ne dolazi u buci, ne nameće se, već šapće: “Nisi sam. Ja sam s tobom.”
Bog ne obećava život bez boli, ali obećava prisutnost u njoj. U Knjizi proroka Izaije stoji: “Kao što majka tješi sina, tako ću i ja vas utješiti.” Ta Božja blizina ne briše uvijek patnju, ali daje smisao usred nje. Ona nas ne ostavlja u praznini nego nas podiže, nosi i iscjeljuje iznutra. Kada dopustimo toj poruci da nas dotakne, kada otvorimo srce Bogu kao dijete koje traži ruke oca, tada počinje ozdravljenje koje svijet ne može dati.
Jedan osmijeh nakon suza, jedan trenutak tišine u kojem srce osjeti mir – to su znakovi da je poruka stigla. Bog nas ne zaboravlja, nikada ne okreće lice. On zna za svaku našu suzu i svaku našu ranu. Krist na križu nije samo simbol patnje, već i dokaz Božje blizine u svakoj našoj boli. Njegova ljubav ide toliko daleko da ulazi u našu tamu kako bi nas iz nje izveo.
Poruka od Boga nije uvijek riječima izrečena. Ona dolazi i kroz ljude koji nas vole, kroz prirodu, kroz glazbu, kroz mir u molitvi. Dolazi kada najmanje očekujemo, a najviše trebamo. I tada, bez obzira na sve okolnosti, srce zna: sve će biti dobro, jer nismo sami.
Najdublja istina je ova: Bog nas ljubi. Bezuvjetno, vječno i potpuno. I ta ljubav liječi – ne uvijek tako da ukloni bol, ali uvijek tako da nas kroz nju vodi prema punini života. Jer kada znamo da smo ljubljeni, bol više nema posljednju riječ.
U toj tihoj, ali moćnoj poruci – “Ja sam s tobom” – krije se snaga koja mijenja sve.
