Ugledni vatikanski list L’Osservatore Romano objavio je esej talijanske teologinje Marinelle Perroni koji je izazvao veliku pažnju teoloških krugova.
Autorica u svom tekstu tvrdi da izvorni biblijski izvještaj o stvaranju u Knjizi Postanka primarno ne govori o đavlu niti o istočnom grijehu u smislu u kojem ih tradicionalno tumači kršćanska predaja.
Prema njezinim riječima, tekst zapravo opisuje složeni odnos između Boga i čovječanstva, a ne djelovanje Sotone ili doktrinu o naslijeđenoj krivnji.
Perroni, koja je godinama predavala teologiju Novoga zavjeta na Papinskom ateneju svetog Anselma u Rimu, objašnjava da biblijski izvještaj predstavlja Edenski vrt kao mjesto ljepote, ali i granica stvorenog svijeta.
Središnji problem, smatra ona, leži u ljudskoj želji da se postane „kao Bog”. U izvornom tekstu zmija se opisuje kao stvorenje povezano s obmanom, ali se nigdje izravno ne poistovjećuje sa Sotonom ili nekom nadnaravnom zlom silom. Za nju je dijalog između zmije i žene prvi veliki teološki diskurs u Bibliji koji definira nepremostivu granicu između čovjeka i Boga.
Kako bi potkrijepila svoje tvrdnje, teologinja navodi da se grijeh u proročkim spisima Staroga zavjeta redovito spominje u kontekstu povijesnih događaja i kršenja Saveza s Izraelom, a nikada kao izravno pozivanje na Evin prijestup. Ona tvrdi da su ideje o palim anđelima i demonologiji ušle u židovsku i kršćansku teologiju znatno kasnije, pod utjecajem drugih drevnih vjerovanja.
Perroni zaključuje da je kroz povijest, pod utjecajem pojednostavljenog katekizma, ostala uklesana ideja o iskonskoj krivnji koja se u potpunosti pripisuje ženi.
Kao istaknuti glas u području feminističke teologije, autorica poručuje da suvremena promišljanja unutar Crkve nastoje osloboditi lik Eve od tereta krivnje koji se nakupljao tisućljećima, vraćajući fokus na dubinu ljudske slobode i odnosa s Bogom.
