Preminuo je Halid Bešlić, a ove lekcije kršćani mogu naučiti od njega

Smrt Halida Bešlića rastužila je cijeli prostor bivše Jugoslavije. Otišao je pjevač koji je nadživio granice žanrova i generacija.

Njegov glas nije bio samo zvuk, nego most između tuge i nade, između izgubljenog i pronađenog smisla.

Iako nije bio propovjednik niti kršćanin, iz njegova života i stihova možemo izvući duboke pouke — i za kršćane, i za svakog čovjeka koji traži svjetlo u svakodnevici.

Potekao je iz skromne obitelji

Halid je potekao iz skromne obitelji u selu Vrapci kod Knežine. Od najranijih dana znao je što znači rad, odricanje i borba za bolje sutra. Nije imao sjajnu pozornicu – imao je glas, i srce koje se nije bojalo boli.

Njegove pjesme, poput „Miljacka“, „Romanija“ i „Prvi poljubac“, bile su ispovijedi jednostavnog čovjeka. Govorio je o majci, o domovini, o ljubavi koja boli i iscjeljuje. Nije glumio emocije – živio ih je. I zato su mu ljudi vjerovali.

Doživio je Božji znak

Nakon teške prometne nesreće 2009., u kojoj je jedva preživio, Halid je rekao da je sve doživio kao Božji znak – poziv da zastane, promisli i zahvalno nastavi dalje. Nije se zatvorio u gorčinu, nego u zahvalnost. To je lekcija koja dira srce: i u bolu možemo prepoznati milost.

Kao što Pismo kaže: „Zahvaljujte u svemu, jer to je volja Božja“ (1. Solunjanima 5,18).

Tko se ponizi, bit će uzvišen

U svijetu koji slavi površnost, Halid je ostao čovjek naroda. Nikad se nije uzvisio iznad drugih. Bio je blag, dostupan i iskren. I kad je postao legenda, nije prestao biti čovjek.

To nas podsjeća na Kristovu pouku o poniznosti: „Tko se ponizi, bit će uzvišen“ (Matej 23,12).

Halid nas nije učio vjeri riječima, nego životom. Učio nas je što znači oprostiti, zahvaliti i ne zaboraviti tko si. Njegove pjesme bile su ljudske, ali u njima se osjećala duhovna nota – toplina doma, molitva srca, čežnja za mirom.

Zato će njegova ostavština trajati. Jer istina i ljubav, kad se otpjevaju iskreno, ne nestaju sa smrću. One nastavljaju živjeti u svakome tko posluša i zastane – i u tišini zahvali Bogu na još jednoj prilici za život.

Danas, kada među brojnim kršćanima vlada duh materijalizma, individualizma i sebičnosti, Halidov primjer neka nas nauči kako prije svega biti jednostavan i skroman čovjek. Na takav život nas Isus poziva!