U povijesti moderne misli malo je imena koja su s ateizmom povezana snažnije od imena dr. Anthonyja Flewa. Ugledni britanski filozof, profesor na najpoznatijim svjetskim sveučilištima i autor niza knjiga koje su desetljećima služile kao intelektualno uporište ateizma, bio je slavljen kao njegov „prvak“ i „ikona“.
Njegova knjiga Bog i filozofija doživjela je brojna izdanja, a javne rasprave s religioznim misliocima bile su događaji koje su ateisti diljem svijeta s nestrpljenjem pratili.
Za mnoge je Flew bio dokaz da se razum, znanost i filozofija nužno moraju suprotstaviti vjeri. Upravo zato, ono što je uslijedilo izazvalo je pravi potres.
Dva pitanja koja su promijenila sve
Na jednoj javnoj raspravi Flew je, kao i bezbroj puta prije, iznosio klasične ateističke argumente. Tada mu je sugovornik postavio jednostavno pitanje: „Gospodine Flew, u rukama držim Bibliju. Gdje je nastala ova knjiga?“
„U tiskari“, odgovorio je Flew bez razmišljanja.
No uslijedio je prigovor: „U knjizi se nalazi informacija. Informacija ne nastaje u tiskari, nego u umu autora. Slažete li se?“
Flew je priznao da je to točno. Tada je došlo drugo pitanje – ono koje je sve zaustavilo:
„Ako knjiga sadrži informaciju koja potječe iz uma, u čijem je umu nastala informacija zapisana u genima svih živih bića?“
Na to pitanje dr. Flew nije imao odgovor. Nastupila je duga šutnja, toliko neugodna da je rasprava ubrzo preusmjerena na drugu temu.
„Slijedite činjenice, kamo god vas odvele“
Flewovo životno načelo bilo je jasno: „Treba slijediti činjenice, bez obzira na to kuda nas one vode.“ Upravo je to i učinio. Mjesecima je razmišljao o pitanju na koje nije znao odgovoriti. Razmatrao je nova znanstvena otkrića, osobito ona vezana uz složenost života i informaciju zapisanu u DNK.
Devet mjeseci kasnije sazvao je konferenciju za novinare. Pred kamerama je izgovorio rečenice koje su odjeknule svijetom:
„Pod pritiskom jasnih i nedvosmislenih znanstvenih činjenica morao sam prihvatiti da Bog postoji. U novom izdanju moje knjige pisat će da su sva moja dosadašnja djela pobijena.“
Medijska buka i jasna potvrda
Reakcije su bile burne. Mnogi ateisti tvrdili su da je pogrešno citiran, da nije „tako mislio“ ili da je bio pod tuđim utjecajem. No Flew je ponovno istupio i jasno potvrdio svoje stajalište: uvjeren je da postojanje Boga predstavlja razumno i znanstveno utemeljeno objašnjenje stvarnosti.
Kako bi uklonio svaku sumnju, napisao je autobiografsku knjigu „Priznajem: Postoji Bog!“ U njoj detaljno opisuje svoj put – od odrastanja u religioznoj obitelji, preko radikalnog ateizma, do prihvaćanja postojanja Stvoritelja.
Znanost, logika i vjera
U knjizi Flew kritički analizira suvremeni ateizam i pokazuje, kao vrhunski logičar, gdje vidi ozbiljne slabosti u njegovim argumentima. Posebno se osvrće na pogrešna tumačenja prirode i života koja su, po njegovu mišljenju, ideološki, a ne znanstveno motivirana.
Razvoj znanosti, ističe Flew, ne udaljava čovjeka od Boga, nego ga sve više upućuje na Njega. Složenost svemira, zakonitosti prirode i informacija u živim organizmima snažno govore u prilog Stvoritelju. Kako je zapisano: „Teško onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo.“
Svjedočanstvo koje i danas odjekuje
Obraćenje dr. Anthonyja Flewa ostaje snažno svjedočanstvo da iskreno traganje za istinom može voditi iznenađujućim zaključcima. Kada se činjenice pošteno sagledaju, one ne zatvaraju vrata vjeri – nego ih, kako je pokazao ovaj nekadašnji „prvak ateizma“, širom otvaraju.
Nepostoji, postoji u mozgovima zatucanim ortodoksnim religijama
Hmm, kazes ne postoji, a odakle ti postojis, i ja i svi drugi na ovoj Zemlji,
Znanost i filozofija ne mogu dati zadovoljavajuci odgovor na ovo pitanje, odgovor mozemo naci u Bibliji, Bozjoj rijeci!
Stvarno smiješno, besmisleno i naivno pitanje, a kao preobratilo je prvog među ateistima 🙂
“„Ako knjiga sadrži informaciju koja potječe iz uma, u čijem je umu nastala informacija zapisana u genima svih živih bića?“
Knjigu stvaraju ljudi da bi sačuvali informacije koje su sami stvorili.
DNK (geni) nisu dio knjige sve dok ih ljudi na zapišu prepisujući iz prirode.
To je kao da se baca kockicu 100 puta i bilježi znamenke i konačno pita u čijem je umu nastao taj niz znamenki. Zeznuto pitanje! Moš mislit.
Ja sam zakleti ateista i ovo priznanje me iznenadilo. Pitanje o bibliji nisam bas shvatila, ali znam da su i Bibliju, i Kuran, i Sveto pismo i Talmud, pisali ljudi. Meni se cini da su sve te knjige slicne i da zagovaraju patnju na ovom svijetu kako bi dozivjeli blazenstvo na onom svijetu. Teza koju ne mogu da prihvatim.
Dalje, recimo da se odlucim vjerovati u Boga, koju religiju bih trebala prihvatiti? Ako je Bog jedan, zasto je podijelio ljude na religije, koje, koliko znam, nisu ljudima donijele dobro. Da ne pominjem ratove i ina krvoprolica u ime neke vjere. A iza svega je stajalo nesto drugo, zelja za moci, za novcem, za tudjom zenom itd. Ako je jedan Bog, zasto ne ujedini ljude koji vjeruju u Njega, zasto se ljudi ubijaju u ime Boga?
Ja postujem sve religije, postujem i njihovu vjeru u Boga, ali iz nama poznate povijesti, osobno ne vjerujem u Njega. ( velika slova su iz postovanja prema drugima ).
Mislim da su religije nastale kako bi se lakse vladalo ljudima. Bog s tim nema nikakve veze.
Postojanje Boga vidim jedino kroz zivot koji nastojim zivjeti casno i posteno. Nesto unutar mene mi ne dozvoljava ciniti zlo drugima. Mislim da Bog postoji ili ne postoji u svim ljudima. Nije to covjek sa bradom koji zivi na nebu i vuce konce. Bog se nalazi u srcu, u dusi, svakoga covjeka. Sada dolazimo do kljucnoga, ako smo prihvatili Boga unutar sebe, moramo li prihvatiti i Sotonu? Odgovor neka svako nadje sam.
Jedno je sigurno, ako ima Boga ima i Sotone. Sve je odredjeno, dan i noc, crno i bijelo, dobro i zlo, ljubav i mrznja… svaka stvar, pojava, stanje na Zemlji ima svoj antipod. Sta cemo prihvatiti, odlucujemo mi, a ne Bog.
Bravo, slažem se potpuno. Pitaš se: ako Bog postoji, koju religiju odabrati? Ni jednu, dovoljno je znati, da si ti dio Boga. Sotona? I ona je u tebi, ali ako joj ne daješ nikakve pažnje, ona se ni nevidi.