Promjena prezimena žena nije samo univerzalna tradicija. Razlog zašto sam odlučila uzeti prezime svoga supruga nije bio samo pokazivanje da smo nova obitelj i da smo ujedinjeni, već da je on moja glava.

Nakon osam mjeseci braka, moje djevojačko prezime još uvijek je moje zakonito prezime.

Da ne dužim priču, naša papirologija se negdje zagubila, a zatim smo preselili u novu državu i naišli na neočekivani uvjet od šest mjeseci boravišta. Ponekad gotovo završim u suzama, ali od onda sam se ipak smirila i još uvijek tražim putove koji će me brže učiniti zakonitom gđom Holmes.

No, u međuvremenu, čitala sam o tome kako Zoe Saldana i njezin suprug Marco nisu imali takvih briga. Iako sam navikla da glumice javno ne uzimaju prezimena svojih supruga, Zoe i Marco su napravili zaokret: Marco će uzeti prezime svoje supruge.

„Pokušala sam ga odgovoriti od toga“, rekla je Saldana za intervju. „Rekla sam mu: ‘Ukoliko uzmeš moje prezime, tvoje društvo umjetnika, zajednica latino muškaraca, kao i cijeli svijet smatrat će da si nikakav muškarac.’ No Marco me pogledao i rekao: ‘Ah, Zoe, nije me briga.’“

A veliki broj moderno orijentiranih ljudi će reći: „Amen.“ Dakle, zašto je uopće promjena prezimena važna?

Mi smo obitelj

Imam osmero braće i sestara, a njih sedam su posvojeni. Svi su oni imali različita prezimena na svojim rodnim listovima kada su došli kući iz bolnice. Neizbježno, šest mjeseci nakon njihovog dolaska kući, svi bismo se smjestili u naš kombi, odvezli do sudnice i stali pred suca kako bi okončali njihovo posvojenje i promjenu njihovih prezimena. Više nisu zakonski nosili prezimena koja su imali po rođenju: Bili su usvojeni u novu obitelj, sa svim pravima i privilegijama koja je pružala naša obitelj. Dobili su nova prezimena, kao što smo i mi dobili kada smo usvojeni u obitelj našega Boga (Otkrivenje 3,12).

Isto tako, bilo da smo usvojeni ili rođeni u našoj obitelji, dobili smo prezime naših roditelja. Obilježeni smo kao njihova djeca i dali su nam sva prava i privilegije koja kao njihova djeca možemo posjedovati. I obično, kada odrastemo, ne odbacujemo olako naše prezime i ne uzimamo drugo kako nam se prohtje. Obično uzimamo drugo prezime kada postajemo dio druge obitelji.

Mi smo jedno

Kada smo moj suprug i ja odlučili da ćemo se vjenčati, nismo to učinili samo zato što smo se svako jutro htjeli probuditi jedno pokraj drugoga, zajedno podići obitelj ili podijeliti račune na pola. U naše moderno doba, brak nije potreban kako bi se ljudi oko ovoga dogovorili. Vjenčali smo se zato što smo kao kršćani znali da je brak savez posvećen od Boga na Njegovu slavu, na našu radost i za dobrobit drugih. U našim brakovima, kao odvojeni idemo ka tome da postanem jedno tijelo (Postanak 2,24), jedan tim.

Više od toga da smo samo sredstvo za vlastitu osobnu radost i zadovoljstvo, ili čak za naše osobno posvećenje, svijetu koji nas gleda naši brakovi su slika odnosa koji Krist ima sa svojom Zaručnicom, Crkvom (Efežanima 5,22-33). Promjena prezimena za nas je način koji simbolizira tu ujedinjenu sliku, tu jedinstvenu svezu.

Mi smo drugačiji

Promjena prezimena nije samo univerzalna tradicija. Razlog zašto sam odlučila uzeti prezime svoga supruga nije bio samo pokazivanje da smo nova obitelj i da smo ujedinjeni, već da je on moja glava (Efežanima 5,23). Nisam više neovisna, već sam pozvana da se dobrovoljno podložim vodstvu u svom životu.

Ovaj poziv ne govori da sam otirač svome suprugu, ili da nema mjesta mom suprotnom mišljenju ili da se u nečemu s njim ne slažem, ili da nemam svoje vlastite misli i pogled, ili da on nikada ne posluša moj savjet ili se požrtvovno prikloni mojim željama umjesto svojim (1. Petrova 3,7). Međutim, Bog je svojom milostivom providnošću odredio da je moj muž moja glava (1. Korinćanima 11,3) i vođa kojeg radosno slijedim.

Obitelji Saldana želim sve najbolje u njihovom braku i čestitam im na njihovim prekrasnim blizancima, ali ja ću i dalje gacati po cijelom gradu u sljedećih šest mjeseci kako bih promijenila svoje prezime na vozačkoj dozvoli, zdravstvenoj iskaznici i bankovnim dokumentima.

Veselim se tome da postanem gđa Holmes, i da, to je dijelom zato što svaki put kada ga izgovaram preko telefona, mogu koristiti skraćeno objašnjenje što nikada ne bih mogla sa svojim težim prezimenom („Holmes, da, poput Sherlocka“). No, također i zato što kada kao supruge mijenjamo svoje prezime, simbolički najavljujemo činjenicu da pripadamo novoj obitelji, na čelu s našim muževima – obitelji čiji je fokus ukalupiti se u sliku Oca koji nas zove po imenu.

Autorica: Jasmine Holmes; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Desiringgod.org