Djecu ponekad treba putiti neka krvare jer će vam kasnije za to zahvaliti. Prenosimo poruku majke svim roditeljima koji pretjerano štite svoju djecu:
„O moj Bože“, uzviknula je majka u panici, „Bebo moja, jesi li dobro? Boli li te što? Što te boli?“.
Dijete je nastavilo plakati dok je majka sve više paničarila, a divan dan se polako pretvarao u tragediju uzrokovanu plačem i panikom.
Majka je tada podignula svoje dijete ljubeći joj koljeno koje je ogrebala, govoreći joj da će ju pusama izliječiti i odnijeti svu bol. Tada je dušo otišao u trgovinu, a na licu djeteta pojavio se izraz: „E, sad te imam“.
Ovo je situacija kojoj je svjedočila jedna majka.
Majka je podlegla njezinim suzama
Kao osoba koja ima više od jednog djeteta te je prošla razne situacije s njima, ona je prepoznala izraz na licu djevojčice u suzama. Bio je to izraz koji je govorio da je ona znala točno što radi, a da je njezina majka podlegla njezinim suzama bez imalo preispitivanja.
Živimo u kulturi straha – straha od boli, gubitka, stranaca, neuspjeha – naša djeca postaju najveće žrtve, naglasila je iskusna majka.
Želimo ih od svega zaštititi, želimo da budu sigurna i sretna i predivna, ali to ih stavlja pod stakleno zvono te nastaju generacije djece koje ne znaju misliti za sebe jer roditelji iz straha sve rade za njih.
VIDI OVO: Kako odgojiti dijete u kršćanskom domu? 10 korisnih savjeta
Ako niste rođeni u proteklih 20-ak godina, onda se sjećate vremena igranja po vani, igranja u blatu, provođenja sati i sati u dvorištu i na ulici s prijateljima ili čak sami – bez obzira imali vi 6 ili 16 godina.
Naši su roditelji većinom bili dobri roditelji, ali prema današnjim standardima bi mogli biti optuženi za ugrožavanje djece – više puta.
Nejasno je kada se u nas uvukao takav strah, zapitala se ta majka, ali je vjerojatno počelo kada je riječ „ne“ postala zabranjena riječ za dijete te se djeci počelo davati nagrade kada bi recimo, pristali nositi čarape.
Od tada smo postali društvo koje je spremno skočiti na svakog roditelja koji oko svog djeteta ne obigrava kao „mali majmun“.
Majka je navela svoj primjer. Njezina djeca, 4 i 6 godina, igrala su se ispred garaže te su kredom crtala po pločniku. Majka je morala na toalet, rekla je djeci da ne idu dalje od kuće i da dođu po nju ako ju hitno trebaju. Manje od pet minuta kasnije majka se vratila van te ju je dočekala prolaznica koja je bila zabrinuta jer majka nije „nadgledala“ svoju djecu (koja su se bez ikakvih problema igrala pred kućom i crtala po pločniku“.
Živimo u drugačijem svijetu od onoga u kojem je većina nas odrasla
Danas se lošim roditeljima smatraju svi koji ne obigravaju oko svoje djece u svakom trenu, od parkova do rođendana. Ako pustite dijete da vozi bicikl malo ispred vas, onda ste neodgovorni. Ako vam oči nisu usmjerene na dijete 24 sata na dan, 7 dana u tjednu, onda ih zanemarujete.
Da, živimo u drugačijem svijetu od onoga u kojem je većina nas odrasla, a pristupi odgoju su se promijenili. No, nisu se promijenili toliko da puštamo našoj djecu da odrastu, a da ne znaju kako se nositi sa svijetom jer smo sve činili za njih.
Djeca trebaju naučiti biti samodostatna, trebaju naučiti neovisno razmišljati i reagirati na razne situacije, od ugodnih do neugodnih. No, kako će se to ikada dogoditi ako mi svu svoju pažnju usmjeravamo na to da im neprestano bude ugodno?
Volite svoju djecu, ali neka krvare. Neka iskuse neuspjeh. Neka pokušaju dokučiti kako se ponašati kada nitko ne gleda, ili kada misle da nitko ne gleda. Kasnije će vam za to zahvaliti, zaključila je ova majka.
