Istraživači koji tragaju za Noinom arkom u istočnoj Turskoj provode terenska bušenja na formaciji Durupınar, neobičnom brodolikom obliku za koji mnogi vjeruju da je posljednje počivalište biblijskog broda. Unatoč uporabi podzemnih robota, tim još uvijek nije pronašao sigurne dokaze drevnog drveta te se trenutno čekaju analize laboratorijskih uzoraka.
Testovi bi trebali utvrditi radi li se o običnom stijenskom sedimentu ili o raspadnutom organskom materijalu. Ako se uzorci poklope s okolnom zemljom, to će potvrditi ranije tvrdnje geologa da je riječ o prirodnoj stijenskoj formaciji. Međutim, istraživači ističu da radarski podaci pokazuju kako unutrašnjost formacije nije ujednačena stijena.
Andrew Jones, osnivač američke skupine Noah’s Ark Scans, usko surađuje sa znanstvenim timovima na ovom projektu. Prošlog tjedna objavljeno je kako su iz dubine izvađeni bogati organski slojevi koji bi mogli predstavljati raspadnute ostatke gornje palube arke. Jones je pojasnio da je to za sada radna hipoteza koju tek treba potvrditi.
Na dubini od oko pet metara bušilica je naišla na iznimno tvrd sloj pri čemu je pukla, a znanstvenici još ne znaju radi li se o skamenjenom drvetu ili blokovima stijene.
Ispitivanja bi mogla pružiti ključne odgovore. Prema Knjigi Postanka, Bog je poslao potop da očisti zemlju, a Noa je sagradio arku kako bi spasio svoju obitelj i životinje.
Biblijski tekst u Knjizi Postanka 8,4 navodi da se arka nakon potopa zaustavila na „planinama Ararat”, u regiji gdje se danas izvode ova istraživanja. Prvi službeni rezultati laboratorijskih analiza očekuju se tijekom zime, dok će cjelovito znanstveno izvješće biti objavljeno u proljeće.
