Jedno od najtežih i najdubljih pitanja koje si čovjek može postaviti jest: hoće li više ljudi biti u raju ili u paklu?
Isus je na to odgovorio u samo nekoliko riječi, ali one nose vječnu težinu: „Uđite na uske dveri! Jer široke su dveri i prostran je put koji vodi u propast, i mnogo ih je koji na njih ulaze. Jer uske su dveri i tijesan je put koji vodi u život, i malo ih je koji ih nalaze“ (Matej 7,13-14).
Ova slika jasno prikazuje dva puta – jedan lagan, privlačan i širok, a drugi uzak, težak i zahtjevan. Široki put ne traži nikakvu žrtvu, nikakav moralni karakter ni odricanje. To je put svijeta koji dopušta sve, opravdava sve i potiče samodovoljnost. To je put gdje grijeh nije prepreka, gdje nema mjesta Božjoj riječi, gdje ljudi slijede mase i rade ono što „svi rade“. No, taj put, koliko god izgledao bezbrižan, vodi u propast. „Čovjeku se koji put učini prav, a svršetak su mu putovi smrti“ (Izreke 14,12).
Suprotno tome, uski put je put križa. To je put na kojem čovjek priznaje da sam sebe ne može spasiti. Potrebno je vjerovati samo u Isusa Krista, jer „nema ni u kome drugome spasenja“ (Djela 4,12). Samo je onima koji prime Krista dano pravo da postanu djeca Božja (Ivan 1,12). Isus je jasno rekao: „Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni“ (Ivan 14,6).
Put koji nije lagan vodi u vječni život
Uski put zahtijeva samoodricanje, poniznost i nošenje križa. „Hoće li tko za mnom poći, neka se odrekne samoga sebe, i neka svaki dan uzme svoj križ, i neka me slijedi“ (Luka 9,23). To znači odreći se grijeha, svjetovnih požuda i ponosa te potpuno staviti život u Kristove ruke. Takav put nije lagan, ali vodi u vječni život.
Isus je upozorio da malo njih pronalazi ta vrata. To nije zato što je Bog okrutan ili jer želi odbaciti ljude, nego zato što čovjek ne želi platiti cijenu. Mnogi bi htjeli nebo, ali bez Krista. Htjeli bi vječni život, ali bez pokajanja. Htjeli bi Božji blagoslov, ali bez poslušnosti. No, ulazak u kraljevstvo nije slučajan. Ne može se „spotaknuti“ u raj. Potrebno je iskreno tražiti Gospodina: „I tražit ćete me, i naći ćete me, jer ćete me tražiti svim srcem svojim“ (Jeremija 29,13).
Kad je netko upitao Isusa: „Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?“ On nije umirio ljude lažnom nadom, nego ih je još snažnije upozorio: „Borite se da uđete na uske dveri, jer mnogi će, kažem vam, tražiti da uđu, a neće moći“ (Luka 13,23-24).
Isus zna da će većina izabrati široki put, put grijeha i samovolje, jer je jednostavniji i privlačniji. No taj put vodi u vječni pakao. Samo će manji broj, oni koji se ponize i stave svoju vjeru u Krista, pronaći uska vrata i hodati putem života.
Stoga, najveće pitanje nije statistika – tko će biti gdje – nego osobna odluka: Na kojem ste vi putu?
