Razdijeljena kuća ne može opstati: Što znači ta Isusova izjava?

“Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i svaki grad ili kuća u sebi razdijeljena neće opstati.” (Matej 12,25) Što znači ova Isusova izjava?

Farizeji su, vidjevši da Isus iscjeljuje čovjeka zaposjednutog demonom, izjavili: „Ne može ovaj izgoniti đavle osim po Beelzebulu, poglavici đavolskom.“ (Matej 12, 24) Poznati izraz o razdijeljenom domu koji ne može opstati, preuzeta je iz Isusovog odgovora na herezu farizeja. 

Popularna rečenica ukazuje na to da podjela unutar organizacije, obitelji ili religijske skupine dovodi do ugroze ili podjele te skupine. No Kako bismo saznali potpuno značenje te izjave, potreban nam je kontekst. Isus je ovdje govorio daleko više. 

Potpuni citat

„Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i svaki grad ili kuća u sebi razdijeljena neće opstati.“ (Matej 12, 25) 

Ako razdijelimo prvi dio citata od drugog, vidjet ćemo da postoje dva stupnja posljedica: pustoš i nedostatak opstanka. Isus ovo dvoje spaja. 

Ključna poruka 

Allen Ross vjeruje: „Ovaj dio Matejevog evanđelja na mnogo načina pruža prekretnicu u pogledu naglaska na Matejevo evanđelje. Jedno je suprotstaviti se Isusovim očitim kršenjima trenutnih pravila, koja su odredili vjerski vođe, ali reći da je on ovlašten od strane Sotone sasvim je druga stvar.“

Farizeji nisu mogli vjerovati da je Isus Mesija. Lakše im je bilo zamisliti da je bio demon. Isusova moć bila je prijetnja njihovoj moći; Njegov utjecaj prijetio je njihovom. 

Gdje je bio utjecaj Gospodina u životima tih religijskih vođa? Kako su mogli vidjeti Božjeg Sina, ali Ga i dalje ne prepoznati? Religijski vođe bili su zaslijepljeni svojom podjelom Gospodina. No Mesija je želio da farizeji shvate da time što se protive Njemu, oni se zapravo protive Bogu. 

Farizeji su se već udaljili od Boga time što su predavali svoje žrtve bez štovanja i što su stavljali dodatan teret ljudima, namećući im dodatne zakone i pravila. No nije bilo prekasno da se ujedine s nebeskim Ocem. 

Farizejska optužba da je Isus bio demon izgleda čak i lošije u usporedbi s temama, koje su dočarane nedugo prije te izjave. Stih prije Matejevog evanđelja 12, 25 opisuje „mirnoću i spokoj Isusa kao sluge koji pati,“ kako je o Njemu prorokovao Izaija. 

Nije neobično stoga što se zlokobna mržnja farizeja, vidljiva iz ovog stiha, vidi tako jasno. No Isusova logika također ide nasuprot njihove gorčine i bezumne predrasude. Njegova neoboriva logika trebala je signalizirati ovim ljudima da razmisle dvaput, prije nego što će odbaciti Isusa iz Nazareta. 

Što je Isus rekao?

„Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i svaki grad ili kuća u sebi razdijeljena neće opstati.“ (Matej 12, 25) 

Svagdje gdje postoji veliki razdor, poput kraljevstava u kojima vođe formiraju strane značajne moći i utjecaja, to će kraljevstvo biti uništeno iznutra. Isus je u svojoj izjavi svojim slušateljima govorio nekoliko stvari: 

1. Farizeji nisu bili logični. Kako su mogli optužiti Isusa da je demon i da istjeruje demona, ako je jedan od njihovih? Zasigurno, da je Isus bio demon radovao bi se patnji i agoniji zaposjednutoga. 

Nadalje, Isus ističe: „Ako ja izgonim demona uz pomoć Belzebula, uz čiju pomoć ih izgone vaši sinovi?“ Da je Isus Belzebul, onda bi, na temelju farizejske logike i farizejski iscjelitelji bili demoni. 

2. Najsnažnija podjela bila je u samome Izraelu. Dom je bio Izrael, razdijeljen i tlačen od strane religijskih vođa, koji su određeni kako bi držali ono što je Božja volja, no to nisu činili. 

Zaslijepila ih je njihova mržnja prema Isusu i religioznost bez srca. Zbog ovoga su svome narodu činili veću štetu od one koju bi Rim ikada mogao učiniti. Drugim riječima, Rim nije bio neprijatelj kojeg je Krist došao pobijediti. 

3. Isus je govorio o osobnoj pokvarenosti, koju uzrokuje grijeh. Ta pokvarenost razdjeljuje osobu između tijela i duha. „…dobro stablo i plod mu je dobar. Ili uzmite: trulo stablo i plod mu je truo. Ta po plodu se stablo poznaje.“ (Matej 12, 33) 

Bolest, koja prijeti uništavanju našeg odnosa s Bogom i koja prijeti našoj učinkovitosti u pogledu vršenja Njegove volje, dolazi iz našega tijela; ona uništava naše plodove. 

Iako su posljedice rimske vladavine i farizejskog, religijskog licemjerja bile iste vrste tlačenja, pojedinac je morao odlučiti hoće li se suočiti s izvanjskim grijehom, s grješnim odgovorom ili kroz posvećenost i vjeru u Gospodina. 

Slojevito značenje i oštro rasuđivanje

Isusovo značenje je bogato slojevito. Prvo, farizeji nisu mogli sami istjerati demona iz tog jadnog čovjeka. Samo Isusova moć bila je primjerena za taj postupak. Religiozni bi se ljudi mogli sjetiti da nikada nije bilo nikakve druge potrebe, osim Isusove moći za ozdravljenje. Možda je vjerni farizej ovom prigodom mogao istjerati demona vjerom, ali Isus je iznio još jednu napomenu: vjerski vođe to neće učiniti. Na početku ovog odlomka oni se žale Isusu, nakon što su ugledali kako Isus  i Njegovi učenici čupaju i jedu žitarice. 

Isus ukazuje na mjesto gdje se znanje i razumijevanje dijele. Bog nije namjeravao da zakon bude važniji od ljudi. Subota nije trebala postati još jedan oblik ugnjetavanja, još jedan teret na leđima Izraela.

Bog je želio da se Njegov narod odmori i da Ga štuje. „Jer ja želim postojanu ljubav, a ne žrtvu, spoznaju Boga, a ne paljenice.“ (Hošea 6, 6) Farizeji se nisu mogli nositi s Mesijom koji je izgleda kršio pravila ozdravljajući u situaciji kada bi oni dopustili svom narodu da pati u ime zakona. Legalizam je dijelio farizeje od Boga, no također i od naroda, kojemu su farizeji određeni kao pastiri da ga vode. 

Oni koji ne ljube Gospodina, snosit će vječne posljedice. Isus je to rekao ovako: „Obrati pozornost na ono što čuješ: mjerom koju ti koristiš mjerit će se i tebi i još će ti se nadodati.“ (Marko 4, 24)

Neispričane i izgovorene misli

Znajući njihove misli, rekao im je…“Isus je mogao čuti što su farizeji govorili, čak i ono što su samo mislili ili o čemu su šaputali.

Razmotrite prizor onako kako bi izgledala i zvučala: nastala bi gužva, mnoštvo glasova bi govorili i mrmljali. Ipak, Isus je čuo sve što su rekli. Za Njega ništa nije bilo skriveno. Dok su farizeji potajno mrmljali, Isus je prekršio pravila i činio svoja čuda na Šabat, na otvorenom. On je proglasio; oni su spletkarili. Podjela često započinje u tajnosti. 

Razmotrite zavjeru između Rebeke i Jakova, koju su skovali kako bi ukrali bratovo pravo prvorodstva, što je čin obiteljske podjele. Juda se potajno dogovorio da izda Isusa. Svojim postupcima i odabirom da ne traži milost od Isusa, zauvijek je bio odvojen od Gospodina.

„Može li se čovjek sakriti na skrovitim mjestima tako da ga ne mogu vidjeti? izjavljuje Gospodin. Ne okružujem li nebo i zemlju? Objavljuje Gospodin.“ (Jeremija 23, 24)

Poricanje grijeha i samoobmana također uzrokuju podjelu. Unutarnja misao koja kaže: “Nisam toliko loša kao ta osoba” ili “to je samo mala laž, ništa oko čega bi se Bog brinuo” i dalje je čin pobune kojim se pojedinac okreće od Boga. „Ako govorimo da nemamo grijeha, zavaravamo sebe, a istina nije u nama.“ (1. Ivanova 1, 8)

Bogu je ujedinjenje važno

Što kršćanin treba učiniti u vezi Matejevog evanđelja 12, 25? Postoji li nešto što trebamo učiniti, kako bismo zadovoljili Gospodina i izbjegli propast? „I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.“ (Ivan 17, 22-23)

Živjeti prema dva pravila, iz kojih proizlaze sva druga: Ljubiti Boga, ljubiti bližnjega svoga. Učinite što možete kako biste bili ujedinjeni s drugima u Kristu i kroz Krista, prema Njegovim uputama, Njegovom primjeru i uz pomoć Duha.

Autorica: Candice Lucey; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com

PROČITAJTE JOŠ:

• Vaš dom nije slučajno vaš: Bog ga je izabrao za vas, a evo i zašto!
• Kako se ponašamo prema svojim ukućanima – imamo li strpljenja?
• Psalam za one koji su povrijeđeni – od obitelji i prijatelja