Ako roditelji viču – vikat će i djeca, ako roditelji ne slušaju jedno drugo – ni djeca neće znati slušati sugovornika jednog dana…
Iako je namjera nesumnjivo bila dobra, onaj tko je rekao “nije važno što govoriš, važno je što radiš” nije imao djecu… Djeca usvajaju modele komunikacije slušajući (čak i kad djeluje da su potpuno zaokupljena igrom, ili, da budemo precizni, osobito kada izgleda kao da su potpuno zaokupljena igrom) roditeljske razgovore.
Ako roditelji viču – vikat će i djeca, ako roditelji ne slušaju jedno drugo – ni djeca neće znati slušati sugovornika jednog dana… Ako ste vi puni bijesa – i djeca će biti. Ako psujete – psovat će i klinci. Eto, toliko je jednostavno.
Ali, ponekad i naizgled bezazlene fraze mogu utjecati na njihov doživljaj svijeta… I to ne na dobar način. Evo što kažu psiholozi, što nikad ne bi mužu ili ženi trebali reći pred djecom.
“Preosjetljiva si”
Generalno, nitko od nas nema pravo drugoj osobi određivati kako se treba osjećati ili ponašati. Ova loša navika djeci šalje jednako lošu poruku.
“Ne zanima me”
Ako vaš partner želi čuti vaše mišljenje o nečemu, izjave kao ‘baš me briga’, ‘koga briga’, ‘to me se ne tiče’ i slično šalju signal da niste zainteresirani, generalno, za to što vam neka osoba govori.
“Radim nešto”
Ljudi su sve povezaniji, komunikacija nikad nije bila lakša, a opet… sve smo usamljeniji. Jedan od razloga je i ova fraza, nažalost. Kad partneru kažete da ste u gužvi, i nastavite da radite to što radite, šaljete poruku ili mail, dok je njemu ili njoj potreban neki odgovor od vas u tom trenutku, šaljete poruku – sama (sam) si u ovome. Ovo šalje loš signal i djeci, jer ako i njima tako odgovarate, i njima šaljete poruku da vam nisu dovoljno važni da biste odložili telefon i poslušali što vam žele reći.
“Moram vježbati, ugojila sam se”
Čak i ako imate višak kilograma, vaša djeca nikad ne bi trebalo da čuju da izgovarate ništa slično ovome. Ako vas djeca vide da se svakog dana opsesivno važete, ako pred njima govorite loše stvari o kilaži, izgledu svog tijela, može se dogoditi da razviju iskrivljenu sliku o tome kako ljudsko tijelo treba izgledati.
“Lijepo sam ti govorio/govorila”
Ova rečenica nikome nije donijela ništa dobro, niti je ikada ikome pomogla. Na prvi pogled bezazlen način da partnera podsjetite da ste vi bili u pravu, a on nije, djeci šalje poruku da je smisao komunikacije u tome da budete “u pravu”, što nije slučaj.
“Vidi što si učinio/učinila”
Kad kažete ovako nešto, vi implicirate da je greška sama po sebi velika stvar, što je u najmanju ruku nekonstruktivno, a preciznije bi bilo reći – grubo i neotesano. Fokusiranje na grešku ne donosi ništa dobro niti bi ikome trebalo da donese zadovoljstvo, kažu psiholozi. Greške su način da djeci pokažete kako se iz svakog iskustva nešto nauči.
“Ništa ne radiš po kući”
Budući da djeca veliki dio vremena provode u kući, ovako im šaljete poruku da partner koji radi recimo, po cijeli dan, na poslu i ne bavi se kućnim poslovima ni na koji način ne doprinosi vašem zajedničkom životu, što je prilično daleko od istine, morate priznati.
