Ponekad molimo svim srcem i čekamo odgovor – ali čini se da se ništa ne događa. Možda smo u nevolji, sami, bez izlaza. Počnemo se pitati: čuje li nas Bog uopće?
Priča ribara Máxima Napa Castra iz Perua, zvanog Gatón, pokazuje da Bog zaista čuje – i kad sve izgleda beznadno.
Na rutinsko je pecanje krenuo 7. prosinca iz luke Marcona. Imao je hrane za mjesec dana, plan je bio uhvatiti riblja jaja duž južne obale. No, deset dana kasnije, snažna oluja odnosi njegov čamac daleko od kopna. A 20. prosinca otkazuje motor.
S ograničenom hranom i bez načina da se vrati, Castro preživljava na riži, krekerima i kišnici. Kad je i toga nestalo, jede kukce i ptice koje bi noću sletjele na njegov brod. Ponekad bi ulovio i kornjaču – ne zbog mesa, već kako bi pio krv umjesto vode.
No najteža borba bila je unutarnja. „Tri puta sam uzeo nož. Mislio sam odustati“, priznao je. Ali misli na obitelj i razgovori s Bogom vraćali su mu snagu: „Rekao sam sebi: Smiri se, Gatón. Možeš ti to.“
Njegova obitelj nikad nije izgubila vjeru. Kći Ines organizirala je potrage, a majka svakodnevno molila: „Samo mi ga vrati, živog ili mrtvog.“
Nakon 95 dana na oceanu, 12. ožujka, pronašla ga je ekvadorska posada. Bio je živ, iako teško iscrpljen. „Rekao sam Bogu: Ti si to učinio!“
Danas Castro želi svima ispričati svoju priču: „Bog je sve u ovom životu. Ne smijemo zaboraviti ljubav.“ Njegovo preživljavanje nije samo borba za život – to je svjedočanstvo vjere koja ne posustaje, čak ni usred nepreglednog mora.
