Što Rimokatolička crkva uči o Mariji, majci Isusovoj? Što bismo trebali vjerovati o Mariji?

Protestanti i rimokatolici ne slažu se već pet stotina godina. Moramo razumjeti rimokatolički nauk o Mariji prije nego što razmotrimo zašto mu se protestanti protive.

Prvo treba reći da se Marija, kakva se danas prihvaća u Rimokatoličkoj crkvi, razvijala polako. Taj doktrinarni razvoj ne predstavlja problem za rimokatolike, jer vjeruju da su ujedno Pismo i tradicija autoritet.

Točke slaganja

Fokus u ovom članku je na pitanjima u kojima se rimokatolici i evanđeoski kršćani razlikuju u vezi Marije, ali treba reći nešto ukratko o onome u čemu se slažemo. Prvo, slažemo se da je Marija bila pobožna i na mnoge načine uzorna učenica. Bog ju je izabrao da bude majka njegova sina, a njezin ponizan odgovor anđelu, kada je spremno prihvatila ono na što ju je Gospodin pozvao, djeluje kao primjer svima nama (Luka 1,38).

Drugo, slažemo se da je Isus rođen od djevice – da je Isus čudesno začet u Marijinoj utrobi kroz djelo Duha Svetoga (Matej 1,18-23; Luka 1,34-35).

Treće, slažemo se s teološkim zaključkom Efeškog sabora (431. g.) da je Marija „majka Božja“ (theotokos). Ta je afirmacija trebala zaštititi nestorijansko razumijevanje Isusa Krista (koje je naglašavalo njegove dvije prirode kao jedne Osobe), pa stoga fokus nije na Mariji, već na Isusu. Ipak, Marija je „blagoslovljena“ (Luka 1,42. 48) i „milošću obdarena“ (Luka 1,28. 30) da ima privilegiju roditi Bogo-čovjeka, drugu osobu Trojstva.

Što rimokatolici vjeruju o Mariji?

Evanđeoski kršćani imaju problem sa četiri rimokatoličke stavke u vezi Marijinog začeća, a to su: 1. njezino trajno djevičanstvo; 2. njezino uzašašće u nebo; 3. njezino bezgrešno začeće; i 4. njezina uloga kao Kraljice neba. Razmotrit ćemo jednu po jednu, a onda ćemo dati protestantski odgovor (odnosno protest) na svaku stavku.

TRAJNO DJEVIČANSTVO

Katekizam Rimokatoličke crkve potvrđuje da je Marija vazda djevica (499., 510.). Prema rimokatolicizmu, Marija je bila djevica kad je začela Isusa, ostala djevica kad ga je rodila i zadržala svoje djevičanstvo cijeli život. Isusova braća i sestre nisu djeca Marije i Josipa, već Isusovi rođaci – Josipova djeca iz prethodnog braka ili Isusovi bliski rođaci.

U drugom stoljeću, Jakovljevo protoevanđelje naučavalo je Marijino djevičanstvo čak i prije i nakon rođenja, iako ne tvrdi da je nakon toga zadržala djevičanstvo. Irenej je u 2. stoljeću naučavao Marijino trajno djevičanstvo, ali se nauk nije prihvaćao univerzalno, jer ga je Tertulijan u istom stoljeću osporavao, a Helvidije u 4. stoljeću preispitivao njegovu valjanost.

Ipak, nauk je polako dobivao uporište; podržali su ga Augustin i Grgur iz Nise, te ga potvrdilo šesto ekumensko vijeće 680. godine. Ustvari, i mnogi su reformatori podržali Marijino trajno djevičanstvo, uključujući Luthera, Zwinglija, Bullingera, Latimera i Cranmera. Kako je vrijeme prolazilo, sve više i više protestanata počelo je sumnjati u taj nauk.

UZNESENJE NA NEBO

Rimokatolici ispovijedaju i izjavljuju da je Marija uzašla – odnosno uznesena – u nebo (966.), iako je doktrinu dogmatski proglasio Pio XII. tek 1950. Možemo pomisliti da je uzašašće Marijinog „tijela i duše“ značilo da nije umrla, ali doktrina definitivno ne definira je li umrla prije svog uzašašća.

Najranije reference na Marijino uzašašće bile su u 3. ili 4. stoljeću, ali učenje je postalo vrlo popularno tek u narednim stoljećima. Gotovo svi protestanti odbacuju tu doktrinu, iako ju je Heinrich Bullinger prihvatio.

BEZGREŠNO ZAČEĆE

Rimokatolici ispovijedaju nauk bezgrešnog začeća, koje se mora razlikovati od Isusovog djevičanskog rođenja ili djevičanskog začeća. Pod bezgrešnim začećem Rimokatolička crkva uči da je Marija sačuvana od izvornog grijeha zbog Kristovih zasluga.

Bezgrešno začeće nije formalno proglašeno crkvenom doktrinom sve do 1854. godine od strane pape Pija IX. (491., 966.). Doktrina se u crkvenoj povijesti polako razvijala, a čak joj se i Toma Akvinski suprotstavljao. Ipak, do 19. stoljeća je postala popularna. Tehnički gledano, Marijino bezgrešno začeće mora se odvojiti od pojma da je bila bez grijeha tijekom čitavog svog života, ali Rimokatolička crkva je potvrdila i Marijinu bezgrešnost, odnosno njenu osobnu bezgrešnost (493., 508.).

KRALJICA NEBA

Marija je objekt pobožnosti i utjecanja u rimokatolicizmu kao Kraljici neba. Marija se smatra Majkom Crkve (963.). Rimokatolici pojašnjavaju da se Marija ne štuje i ne slavi kao Bog (latria), ali se časti (doulia), a to čašćenje je odvaja od drugih posrednika (hyperdoulia, 971). Njezin zagovor može donijeti „vječno spasenje“, te joj je dana „titula Zagovornice, Pomoćnice, Dobročiniteljice i Posrednice“ (969).

Katekizam inzistira na tome da Marijino posredništvo ne utječe na Kristovo posredništvo, već iz njega proistječe (970.). Marijina uloga kao Posrednice prvo se javlja u 4. stoljeću, a tek kasnije postaje popularna. Neki se u katolicizmu zalažu za mišljenje da je Marija suotkupiteljica, ali ta doktrina nije službeno prihvaćena.

Ono što mi vjerujemo o Mariji

Sada, kratki odgovor na te četiri stavke u vezi toga što većina protestanata, osobito oni iz reformirane tradicije, naučavaju o Mariji. Ovdje dani odgovori odražavaju reformirano vjerovanje u Sola Scriptura, za što ovdje nemam prostora za obranu.

TRAJNO DJEVIČANSTVO

Što bismo trebali reći o Marijinom trajnom djevičanstvu? Slažemo se da je Isus bio utjelovljen u Marijinoj utrobi, ali ne i da je Marija zadržala djevičanstvo netaknuto nakon porođaja.

Nadalje, kada Matej 1,25 kaže da Josip nije imao seksualne odnose niti je upoznao Mariju „sve dok ona ne porodi“, znači da su imali seksualne odnose nakon Isusova rođenja. Takvo tumačenje potvrđuju Isusova braća i sestre (Marko 6,3), koji se naravno tumače kao djeca Josipa i Marije.

Na neki način, vjerovanje u Marijino trajno djevičanstvo nije veliki problem jer ne utječe ni na kakve glavne doktrine u Svetom pismu. Ipak, zahtijevanje takvog vjerovanja je problematično, pogotovo kada ključni biblijski tekstovi upućuju u drugom smjeru. Osim toga, prisutan je negativni pogled na seksualnost u takvom nauku, a takvi su stavovi bili uobičajeni u ranoj crkvi.

MARIJINO UZNESENJE

Tezu o uzašašću Marije u nebo „tijelom i dušom“ treba odbaciti. Nemamo jasan biblijski tekst koji bi podržao takvo učenje. A kad pogledamo u povijest, vidimo da se doktrina razvila vrlo kasno, a nije proglašena autoritativnom sve do 1950. godine.

Takvo bi se učenje predložilo samo ako bi se prihvatili drugi stavovi o Mariji (kao što su 3. i 4. točke navedene iznad) koji se ne slažu sa Svetim pismom. Svakako, kao ona koja je vjerovala u Krista, Marija će uskrsnuti od mrtvih, ali nemamo osnovu za pomisao da je uskrsnula prije drugih vjernika.

BEZGREŠNO ZAČEĆE

Pojam bezgrešnog začeća treba odbaciti. Toma Akvinski ga nije prihvatio, a to nas ne iznenađuje jer nema nikakvih biblijskih dokaza za tu ideju. Još je problematičnija tvrdnja da je Marija bezgrešna. Postoje naznake njezine grešnosti u Marku 3,21 kada Isusova obitelj misli da je lud (Marko 3,31-35).

Naravno, Marija je bila pobožna žena, ali bila je pobožna jer ju je Božja milost spasila od njenih grijeha na temelju Kristovog otkupljujućeg djela. Jedino bezgrešno ljudsko biće bio je Isus Krist (Ivan 8,46; 2. Korinćanima 5,21; Hebrejima 4,15; 7,26; 1. Petrova 2,22; 1. Ivanova 3,5). Postavljanjem Marije na istu razinu kao Isusa, Kristova neusporediva slava se umanjuje. Njegova jedinstvenost se ugrožava, čak i ako se tvrdi da je Marijina bezgrešnost ukorijenjena na Isusovom djelu.

KRALJICA NEBA

Najproblematičnija je ideja da se vjernici trebaju moliti Mariji i častiti ju kao Kraljicu neba. Nijedan biblijski dokaz ne podržava ovu ideju, jer žena u Otkrivenju 12 nije Marija, već se odnosi na Božji narod kao što pokazuje čitavo poglavlje. U svakom slučaju, ženu u Otkrivenju 12 teško se može nazvati Kraljicom neba. Tehnička razlika koju rimokatolici zagovaraju između štovanja i čašćenja često se zanemaruje u praksi, a to nas ne iznenađuje jer se molitva treba upućivati samo Bogu.

U svakom slučaju, nema biblijskog temelja za Marijinu zagovorničku ulogu ili nekakvo djelovanje kao posrednice ili dobročiniteljice za Božji narod. „Jedan posrednik“ je „čovjek Krist Isus“ (1. Timoteju 2,5), te nema nikakve naznake u Novom zavjetu da takvu ulogu ima Marija.

Marija ne bi oduzela slavu svome sinu

Molitva Mariji i čašćenje Marije oduzima slavu od Isusa Krista, a svaka slava i čast s pravom pripadaju njemu! U popularnoj rimokatoličkoj pobožnosti, Otac i Sin često se promatraju kao strogi, a Marijine majčinske i brižne kvalitete pozivaju ljude da se približe Bogu.

Kad razmišljamo na temu iz poslanice Kološanima: Krist je dostatan, a njegova se dostatnost negira ako anđeli, ili Marija, ili bilo tko drugi nadopunjuje njegovu osobnost i djelo. Krist je sve, i stoga su „sva blaga mudrosti i znanja skrivena“ u njemu (Kološanima 2,3). Božja „punina“ je u Kristu, a mi smo „ispunjeni u njemu“ (Kološanima 2,9-10), i nikome drugome. Svi su naši grijesi oprošteni po Kristovom križu (Kološanima 2,11-15), stoga nam nije potreban niti jedan drugi posrednik. Krist je naš život (Kološanima 3,4), i samo on.

Rimokatoličko Marijino začeće podcjenjuje njegovo pomirenje, ugrožava jedinstvenost njegove osobnosti kao Bogo-čovjeka i kao bezgrešnoga, te mu oduzima slavu koju samo on zaslužuje.

Autor: Thomas Schreiner; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org