Zašto je rimokatolički “Očenaš” kraći od protestantskog? Zašto protestanti mole još jednu rečenicu prije nego kažu “Amen”?
Kada se rimokatolici i protestanti okupe kako bi molili Očenaš, ponekad se osjeća nelagoda kada dođe kraj molitve. Rimokatolici će obično kratko stati, dok protestanti nastavljaju s posljednjom dodanom rečenicom.
Kraći Očenaš
Molitvu Očenaš Isus je naučio svoje apostole, a kasnije je zapisana u Evanđeljima. Verzija zapisana u Evanđelju po Mateju 6, 9-13 poznata je većini kršćana.
Oče naš, koji jesi na nebesima,
sveti se ime Tvoje.
Dođi kraljevstvo tvoje.
Budi volja tvoja,
kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas.
I otpusti nam duge naše,
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla. Amen.
Sličnu verziju nalazimo u Luki 11, 2-4. Obje verzije ne uključuju završnu rečenicu: “Jer tvoje je kraljevstvo, slava i moć u vjekove. Amen.”
“Jer tvoje je kraljevstvo …” tehnički se naziva doksologija. U Bibliji nalazimo običaj da molitve završavaju kratkim stihom, nalik himni, koji uzdiže Božju slavu. Primjer sličan doksologiji o kojoj je riječ nalazi se u Davidovoj molitvi koja se nalazi u 1. Ljetopisa 29, 10-13:
Potom David blagoslovi Jahvu pred svim zborom. I reče David: “Blagoslovljen da si, Jahve, Bože našeg oca Izraela, od vijeka do vijeka! Tvoja je, Jahve, veličina, sila, slava, sjaj i veličanstvo, jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo i ti si uzvišen povrh svega, Poglavar svega! Od tebe je bogatstvo i slava, ti vladaš nad svim, u tvojoj je ruci sila i moć, u tvojoj je vlasti da učiniš velikim i jakim sve. I slavimo te, Bože naš, i hvalimo tvoje dično ime.
Židovi su često koristili ove doksologije da bi zaključili molitve.
PROČITAJTE: 7 predivnih stvari kojima nas uči molitva “Očenaš”
U ranoj Crkvi, kršćani koji su živjeli u istočnom dijelu Rimskog Carstva dodavali su doksologiju “Jer tvoje je kraljevstvo …” evanđeoskom tekstu Očenaša prilikom izgovaranja molitve na misi. Dokazi o ovoj praksi nalaze se i u “Didache” (Nauk dvanaestorice apostola), priručniku iz prvog stoljeća o moralu, bogoslužju i nauku Crkve. Također, kada su prepisivali Sveto pismo, grčki su pisari ponekad dodavali doksologiju izvornom evanđeoskom tekstu Očenaša. Međutim, većina današnjih tekstova bi izostavila ovo uključivanje, prebacila ga u bilješku i naglasila da je to bio kasniji dodatak Evanđelju.
Zašto se doksologija redovito dodaje Gospodnjoj molitvi?
Radujući se što je Bog već kralj nad ovim grijehom obuhvaćenim svijetom, Crkva na zemlji koristi ovu doksologiju da se pridruži slavljenju Boga u nebu.
“Velika su i čudesna djela tvoja, Gospodine, Bože, Svevladaru! Pravedni su i istiniti putovi tvoji, Kralju naroda! Tko da te se ne boji, Gospodine, tko da ne slavi ime tvoje! Ti si jedini svet! I zato svi će narodi doći i klanjati se pred tobom jer se očitovahu pravedna djela tvoja! (Otkrivenje 15, 3-4)
