Seks ima svrhu, datu u Bibliji – uklanjanje osamljenosti (”Nije dobro da čovjek bude sam” – Post 2,18, a vidi i 2,23-25).

Neki ljudi odabiru osamljenost. Oni se za nju odlučuju ne zato što bi u srcu više voljeli osamljenost, nego zato što se boje odbijanja i otuđivanja. Ljudski je susret ispunjen strahom, strahom da će me onaj drugi odbiti i prezreti kad otkrije tko sam.

Razapet sam između čežnje da se otkrijem i straha od sramote i ruganja. Žudim da sa sebe zbacim sve, te da me upoznaju i ljube zbog moje gole osobnosti. Umoran sam od silnih maski iza kojih se krijem i pod kojima se sučeljavam sa svijetom u kojem živim. No premda su mi one tegobne i teške – iako, doduše, sakrivaju deformacije i slabosti koje mrzim i kojih se plašim – ako ih svučem, kojem li se užasnom riziku izlažem! Tko se može uvjeriti da to bez opasnosti mogu učiniti?

A opet, ako se ne otkrijem, kako li ću uopće otkriti divote onoga stanja kad te netko obujmi i kad se u njemu izgubiš? Erotski užitak je najpovršnija blagodat seksa. To je naslada, ali samo trenutna. Tjelesno izlaganje koje se javlja i kojeg ga prati može biti duboko simbolično i snažno ljekovito. Ono simbolizira razotkrivanje naših unutarnjih razina, naših najdubljih strahova i čeznuća.

Dok nježno gledam nečije tijelo, dok proživljavam nježnost nečijeg milovanja i spoznaju da me netko ljubi i da ja ljubim, čini se da se trenutačno ne mogu odvojiti od vlastita tijela. U tolikoj sam mjeri tjelesno biće da onaj tko prihvaća moje tijelo, nježno miluje i moje najskrovitije biće. Ili se bar tako čini.

Ima smisla da se spolni odnosi ograniče na brak. Prihvaćanje i uzajamno razotkrivanje nisu aktivnosti jednog trenutka, nego fina pređa tkanja što traje čitav života. Da se osigura njihov razvoj, potreban je čvrst okvir za prisegnute odanosti potkrijepljen društvenim zakonima. Bračna odanost je zaštita od odbacivanja i kao takva dopušta potpuno razotkrivanje obaju partnera.

Svaki put kad spolni odnosi proisteknu iz slučajnih susreta, nešto se od njihove ljekovite i životvorne prirode razori. Tijelo nije za razvrat, niti je razvrat za tijelo (vidi 1. Korinćanima 6,13-20). Bog nas je stvorio tako da se u tijelu i kroza nj učimo prisnosti bliskog, osobnog odnosa. Tijelo nije stvoreno zato da nam koristi za spolne odnose izvan odanosti. Takve veze dovode do ropstva i uništenja.

Autor: John White; iz knjige ”Drugo lice erosa”