Naslovnica Svjedočanstva Sestra se igrala s trbuhom sestre čiji je mozak odumro, što je...

Sestra se igrala s trbuhom sestre čiji je mozak odumro, što je dovelo do čuda kojeg liječnici ne znaju objasniti

Ništa nije toliko traumatično kao mogućnost gubitka svog tek rođenog djeteta. Oni su toliko krhki i ovisni o nama, da sve loše što im se dogodi uzrokuje krah u obitelji.

Jedna je britanska obitelj skoro izgubila svoje dragocjeno dijete, no ono se oporavilo i sada je obitelji potrebna pomoć da bi nastavili borbu. Svidjet će vam se ova priča, koju je objavio portal AWM.

Za svoj je drugi rođendan mala Poppy Smith, u engleskom gradu Barrow u pokrajini Cumbriji, pretrpjela hipoksično oštećenje mozga. Liječnici su rekli obitelji da dijete ima vrlo niske šanse za preživljavanjem, i da i kada bi preživjela, da bi imala strašne poteškoće u razvoju.

Sada, 9 mjeseci poslije, ona puže i govori više nego ikada, a obitelj i liječnici su zapanjeni.

Njezin je 34-godišnji otac i dizajner Stephen Smith rekao da je to sve rezultat posebnog trenutka u bolnici sa Poppyjinom starijom sestrom Macy.

„Maci je puhala u njezin trbuh i Poppy se iznenada počela smijati. Nismo mogli vjerovati. Sada smo čvrsto uvjereni da će Poppy ponovno prohodati i govoriti, jer je bila borac od trenutka svog rođenja.“

Poppy se rodila a samo 29 tjedana i težila je samo 1 kilogram. Prva 3 mjeseca svog života provela je u odjelu za tek rođene bebe, i dijagnosticiran joj je rijedak Moebiusov sindrom, koji utječe na mišiće lica, i može uzrokovati poteškoće pri govoru, gutanju i slično.

Liječnici su rekli obitelji da bi njezino stanje moglo uzrokovati poteškoće u razvoju, no ona je polako prelazila preko prepreka, i rasla je nada u obitelji.

Stephen je rekao: „Kazali su kako bi mogla hodati i govoriti, no počela je hodati s 15 mjeseci, što je prilično prosječno za rano rođenu bebu. Bilo je čudesno gledati ju kako to sve izvodi. Uspjeli smo ju maknuti sa cijevi za hranjenje oko njezinog prvog rođendana i tijekom 2016. godine, a svakim je danom bila sve bolje i bolje.“

Nakon toga je u prosincu 2016. godine, tek par dana prije njezinog rođendana, njezina majka Amy ušla u sobu da bi ju probudila, da bi ju zatim pronašla kako teško diše.

Stephen izjavljuje: „Mogli smo joj čuti otkucaje srca, no nije reagirala. Znali smo da je nešto zaista pošlo po zlu. Disala je, no borila se za zrak.“

Hitno je odvezena u lokalnu bolnicu gdje su ju stabilizirali, prije nego su ju odvezli u dječju bolnicu Alder Hey u Liverpoolu.

Njezin se otac prisjetio strahote idućih dana: „Njezine su se oči počele okretati prema stražnjem dijelu glave. Rendgenski nalazi su pokazali da su joj pluća bila puna tekućina i da je imala još jedan zastoj dišnih puteva. Tu je noć razvila trzaje i napadaje. Stanje joj se brzo pogoršavalo. Kada se vratila sa skeniranja, liječnici su nas odveli u sobu i rekli da je pretrpjela hipoksično oštećenje mozga.  Pitao sam hoće li ona ikada više moći hodati ili govoriti,, no oni su rekli da ne znaju ni hoće li preživjeti. Kada smo spoznali težinu situacije, srca su nam bila slomljena. Rekli su nam da moramo čekati i promatrati, no da stanje ne izgleda ni malo dobro. Ja sam samo htio da mi kažu da će sve biti u redu.“

Na Božić, obitelj se pridružila Poppy u bolnici i tada je njezina starija sestra odlučila puhati joj u trbuh. Poppy se odjednom smijala.

„To je bilo nevjerojatno. Kasnije smo saznali da nije neuobičajeno da ljudi u ovakvom stanju iskazuju emocije, no za nas se činilo kao da reagira. Bilo je i malih trzaja u njezinim rukama i nogama. Liječnici su rekli da bi to mogli biti refleksi, no osjećali smo kao da je to bilo nešto više.“

Devet mjeseci kasnije mala beba Poppy ponovno je prkosila liječničkim prognozama. Obitelj se sada trudi sakupiti $12 000 kako bi Poppy mogla otići na dvotjednu terapiju u Cosmosuit Rehabilitation Unit u Italiji, i smatraju da moraju žurno raditi da bi pomogli da se Poppy vrati u normalu.

Stephen je zaključio i rekao: „Ona je i dalje malo potresena, no mislim da će moći samostalno hodati sada kada je već toliko dogurala sama. Mi samo želimo sakupiti novac i pokušati skupiti još malo pomoći i ne želimo tratiti ni malo vremena.“

Jeste li ikada vidjeli takvog čudesnog malog borca?

SourceAwm.com

NAJNOVIJI ČLANCI