Hoćemo li se sjećati našeg grijeha na nebu?

Što vas najviše veseli kad je u pitanju nebo? Možda sloboda od patnje ili ponovni susret s voljenima koje ste izgubili. Svakako se veselimo susretu s Isusom licem u lice. No, evo prekrasne istine o nebu, za koju sam siguran da se ne prisjećam dovoljno: više neće biti grijeha u nama.

Trenutno živimo kao „savršeni grešnici“. Već jesmo savršeno opravdani i voljeni od Boga kao našeg Oca. To nikada neće prestati. Ali grijeh će prestati. U novoj kreaciji ćemo biti „jednostavno“ savršeni. Kad se Krist vrati, naše opravdanje će biti proglašeno pred svom kreacijom i bit ćemo usavršeni.

Biblija nam veselo daje razne slike naše budućnosti u slavi, a ipak ono što nam je prikazano o novoj kreaciji vidimo samo u usporedbi s ovom grešnom zemljom. Sigurno će biti daleko bolja od svega što možemo tražiti ili zamisliti!

Evo nekoliko stvari koje znamo da će biti istinite:

1. Nećemo se boriti protiv grijeha

„Ali u nj neće unići ništa nečisto i nijedan tko čini gadost i laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjčevoj knjizi života“ (Otkrivenje 21,27).

Nema grijeha na nebu i neće moći biti grijeha u nama. Svi ćemo dobiti bijelu haljinu (Otkrivenje 6,11) kako bismo pokazali da smo bez grijeha. Neće li to biti divno?!

Više nećemo poznavati napast da radimo pogrešno. Više neće biti frustracije pada u grijeh. Više neće biti jada zbog povrede. Više neće biti gubljenja vremena u našoj borbi. Više nećemo griješiti.

2. Ispravno ćemo slaviti Krista

„Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest“ (1. Ivanova 3,2).

Kako je divno da nikada više neću imati predano vrijeme koje je suho i ostavlja me bez učinka. Vidjet ćemo Krista, čuti njegov glas i strastveno odgovoriti. Bit će nemoguće „glumiti“ kršćansku vjeru. Nemoguće biti mlaki. Nemoguće sumnjati.

3. Istinski ćemo se radovati drugima

Frustrirajuće je da ovdje na zemlji postoje kršćani s kojima ne vidimo uvijek. Oni su naša braća i sestre, ali se ne slažemo po nekim pitanjima i idejama. Malo smo nervozni u njihovom društvu; oprezni smo s onim što govorimo u slučaju da ih ne povrijedimo ili razdražimo. Tako se veselim što ćemo postati savršeno jedinstveni u srcu i umu.

Također ćemo u potpunosti uživati ​​u darovima koje drugi imaju bez ikakve naznake ljubomore.

Stoga, hoćemo li se sjećati naših grijeha?

Nisam siguran da Biblija izravno spominje ovo pitanje, ali je jedno od onih koje su me pitali mnogo puta. Kako se možemo radovati zbog oprosta, a ne osvrnuti se na žalost zbog našeg grijeha? Na kraju krajeva, vjerujemo Gospodinu po ovom pitanju, ali mislim da imamo smjernice za odgovor.

Postoji mnogo predivnih opisa kako Gospodin gleda na naš grijeh. Izbrisat će ih, neće ih se više spominjati i bacit će ih na dno mora (Izaija 43,25; Djela 3,19; Hebrejima 8,12; Mihej 7,19). No, to su opisi krivnje i posljedica naših grijeha. Nije da Gospodin ima selektivnu amneziju. Odlučuje da se neće sjećati grijeha. Bitno je da se naš grijeh i njegove posljedice ne mogu naći jer su riješeni.

Znamo da je, čak i sada, stupanj naše ljubavi prema Kristu povezan sa svjesnošću koliko je dubok naš dug zbog grijeha. Kao što je Isus objasnio farizeju Šimunu:

„Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi“ (Luka 7,46-47).

Izgleda da se sada pjesma Jaganjca na nebu temelji na sjećanju na grijeh:

„Pjevaju oni pjesmu novu: Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda; učinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima i kraljevat će na zemlji“ (Otkrivenje 5,9-10).

Isusova krv nas je otkupila od ropstva grijehu. To je ono za što ga se hvali.

Stoga mislim da ćemo imati svijest o našem grijehu, ali da u našoj bezgrešnoj zemlji to neće izazvati žalost. Poznavat ćemo slatkoću oprosta, ali ne i sram za ono što smo učinili.

U međuvremenu živimo kao Božja djeca. Opravdani, voljeni i sigurni, jedno s Isusom Kristom. Nastojimo usmrtiti grijeh, čak i kad se pouzdajemo u Božja obećanja da smo pred njim savršeni.

Grijeh će završiti; savršenstvo neće. Kakav će to biti dan.

Oh, onoga dana kad budem slobodan od grijeha,
Vidjet ću divno lice;
Odjeven u ogrtač natopljen krvlju
Kako ću slaviti tvoju čudesnu milost!
Dođi, Gospodine moj, ne čekaj,
Odvedi moju otkupljenu dušu;
Pošalji brzo svoje anđele da me nose
U kraljevstvo beskrajnog dana.

(Robert Robinson, 1758.)

Autor: Matt Fuller; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Thegoodbook.com

NAJNOVIJE!