Slijedio sam Isusovu jutarnju rutinu sedam dana

Zamislite da svakog jutra ustajete prije svitanja, dok većina još spava, kako biste slijedili korake koji su obilježili život najutjecajnije osobe u povijesti — Isusa Krista. Upravo to je odlučio učiniti mladić u viralnom videu “Slijedio sam Isusovu jutarnju rutinu sedam dana”.

Njegova odluka da u potpunosti imitira Isusovu duhovnu disciplinu postala je ne samo eksperiment, nego i duboko osobno, emotivno i duhovno putovanje koje ga je vodilo kroz pokajanje, sumnju, padove, i — na kraju — preobrazbu.

Video počinje u gluho doba noći, u 4:23 ujutro. Autor Christian Layne objašnjava da prema Evanđelju po Marku, Isus je redovito ustajao “vrlo rano, dok je još bio mrak” kako bi se povukao u osamu i molio.

Mladić je odlučio doslovno slijediti taj primjer: izlazi iz kuće i posvećuje se molitvi — bez telefona, bez ometanja, samo on i Bog. U tom trenutku priznaje da već dugo nije iskreno molio i osjeća nervozu, ali i nadu da bi ovaj izazov mogao probuditi njegovu vjeru.

Jutra provedena u molitvi

Prva jutra provedena su u dubokoj molitvi, i već tada počinje osjećati promjene. Molitva traje gotovo dva sata, što mu se čini kao ogroman pomak u njegovoj duhovnosti. Osjeća ponos, ali i bolnu svjesnost o vlastitim slabostima — u molitvi priznaje grijehe poput ogovaranja i mržnje te moli za Božje oproštenje. „Nisam te slavio, Gospodine, jako dugo“, govori drhtavim glasom.

Kako dani odmiču, ne dolazi samo do duhovnih uzleta, nego i do borbi. Jedno jutro zamjenjuje molitvu dubokim proučavanjem Biblije, no frustracija brzo raste. Zastaje već na prvoj rečenici Evanđelja po Ivanu: „U početku bijaše Riječ“. Satima se bori s razumijevanjem, osjeća se izgubljeno i zaključuje da je to možda bio „uzaludan“ jutarnji trud. Taj osjećaj duhovne nemoći i sumnje prati ga još neko vrijeme.

Ključni trenutak se dogodio petog dana

Ipak, ključan trenutak preokreta dolazi petog dana. Dok sjedi u tišini, osvještava da nije pozvan na savršenstvo, nego na spremnost. „Ne moraš biti savršen, samo moraš doći i imati voljno srce“, odzvanja mu u mislima. Ta jednostavna, ali snažna poruka vraća ga na pravi put.

Premda je jedan dan prespavao i nije ustao u 4:30, ne vidi to kao poraz. Naprotiv, taj propust prihvaća s milošću i odlučuje nastaviti. Na posljednji dan izazova vraća se proučavanju stiha koji mu je zadao toliku muku i — ovog puta — dolazi do razumijevanja. Shvaća da nije riječ o savršenom izvršenju rutine, već o prisutnosti Božje milosti kroz cijelo iskustvo.

„Nisam bio dovoljno jak za ovaj izazov kad sam počeo — i zapravo, nisam ni sada — ali sam se pojavio. I Bog je bio tu cijelo vrijeme“, kaže na kraju.

Ovaj sedmodnevni izazov nije samo disciplina ranog buđenja, već duboki poziv srcu. Poruka je jasna: ako ste se udaljili od Boga, možda je upravo sada vrijeme da Mu se ponovno približite — korak po korak, u tišini jutra.