Snaga blagoslova

Postoji li osoba koja ne želi primati blagoslov? Kad kažemo primati, to onda znači da je blagoslov dar koji je neposredno vezan za život i tajnu života. To je dar koji se izražava riječju i njezinim misterijem. Obično volimo da nas ljudi blagoslivljaju, ali ipak mnogi — a pogotovo vjernici — žele Božji blagoslov, jer iz Njegovog blagoslova izbija život.

Blagoslivljati želimo drage nam osobe, kao i one koji su nam u životnim potrebama pomogli, posebno kad nam je bilo teško. Ipak Božji blagoslov je djelotvorniji od svakog drugog blagoslova. Biblija ili Sveto pismo nam govori da svi blagoslovi dolaze iz Božje darežljive ruke. Blagoslivljanje je uvijek javno priznanje Božje moći i zahvaljivanje za Božju darežljivost.

U Starom zavjetu u Knjizi o Jobu 1,10 čitamo o blagoslovu koji je Job primio od Boga: “Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku.” Božji blagoslov je za Njegove sljedbenike oduvijek bio jako važan, a za primljene blagoslove Boga se blagoslivljalo. U Psalmima nalazimo mnoge blagoslove upućene Bogu za sva dobročinstva primljena od Njega. Navest ćemo samo neke zapisane u Psalmu 103,1-5: “Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni sveto ime njegovo! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova: On ti oprašta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju; život ti ispunja dobrima, ko orlu ti se mladost obnavlja.”

Stvoritelj je na početku blagoslovio prvi bračni par, muža i ženu. Čitamo u Postanku 1,28: “I blagoslovi ih Bog i reče im: ‘Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji.’ Svi izvještaji Knjige Postanka su povijest ovog blagoslova. Bog je s izabranim narodom sklopio Savez kako bi ga mogao voditi svojim putem i blagoslivljati. Načelo saveza je povezanost blagoslova i zapovijedi. Zakon koji je dan bio je sredstvo da zaživi narod svet Bogu, a prema tome i blagoslovljen od Boga. Bogoštovlje je u religijskom načinu mišljenja tog vremena bilo prvenstveno da se dobije Božji blagoslov. Blagoslov je svakom čovjeku jako važan, i čitamo da je od davnina do naših vremena bilo tako. Suprotno od blagoslova je prokletstvo, koje dolazi na onoga tko nanosi zlo drugome, koji se Boga ne boji ni ljudi ne stidi, kako kaže narodna izreka.

U Knjizi Postanka 27,1-40 čitamo koliko je očev blagoslov bio važan Jakovu od oca Izaka, da je prevario svog brata Ezava i odnio očev blagoslov, koji je po tadašnjem običaju pripadao starijem sinu ili u ovom slučaju Ezavu. Znamo iz starozavjetnih Mojsijevih knjiga da je Gospod s Mojsijem izveo izraelski narod iz egipatskog ropstva, da im je na Sinaju dao Zakon, gdje spadaju i Deset zapovijedi, da su putovali pustinjom četrdeset godina da bi ušli u Obećanu zemlju. Pred sam ulazak u Obećanu zemlju, Bog je preko Mojsija poručio Izraelcima što trebaju činiti kad uđu u Obećanu zemlju da bi imali Njegov blagoslov; odnosno stići će ih prokletstvo ako ne budu držali sve ono što im je zapovjeđeno.

U Ponovljenom zakonu 28,1.2 čitamo: “Ako zbilja poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći i vršeći sve njegove zapovijedi što ti ih danas naređujem, Jahve, Bog tvoj, uzvisit će te nad sve narode na zemlji. Svi ovi blagoslovi sići će na te i stići će te ako budeš slušao glas Jahve, Boga svoga.” Od 3. do 14. retka nabrojani su blagoslovi koje su Izraelci trebali primati ako se budu držali što im je zapovjeđeno. Bog je obećao blagoslov ako budu držali što im je zapovijedio, ali isto tako obećao im je i prokletstvo koje će ih stići ako ne budu držali što im je zapovjedio.

U 15. retku 28. poglavlja čitamo: “Ali ako ne budeš slušao glasa Jahve, Boga svoga, ne držeći i ne vršeći svih njegovih zapovijedi i svih njegovih zakona što ti ih danas naređujem, sva će ova prokletstva doći na te i stići će te.” Od 16. do 69. retka navedena su prokletstva koja će ih stići, ukoliko ne postupe po zapovijedima Božjim. Iz povijesti vidimo da su Izraelce, zbog nevjere i neposluha Božjim zapovijedima i zakonima stigla prokletstva koja im je Jahve navijestio.

U Novom zavjetu nalazimo ista značenja blagoslova. U Evanđelju po Luki u 24,50.51 čitamo kako Gospod Isus blagoslivlja svoje učenike: “Zatim ih povede u blizinu Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. I dok ih je blagoslivljao, rastade se od njih, bi uznesen na nebo.” U Evanđeljima je zabilježen divan primjer blagoslova upućen Gospodu Isusu. To je poklik mnoštva prigodom Isusova ulaska u Jeruzalem uoči Njegove muke: “A narod što je išao i pred njim i za njim klicaše: ‘Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana na nebu!'” (Matej 21,9) Isusov dolazak na svijet budi kod Elizabete (Luka 1,42), kod Zaharije (Luka 1,68), kod Šimuna (Luka 2,28) i kod same Marije (Luka 1,46) val blagoslivljanja, čije je središte blagoslova Gospod Isus. Kod susreta Marije i Elizabete, Elizabeta kliče “Blagoslovljen plod utrobe tvoje!” Blagoslivljati nekog znači s njim se na neki način sjediniti. Kad je Gospod Isus počeo svoju službu i javno djelovanje u raznim prigodama, izgovara blagoslove prije nego će umnožiti kruhove (Matej 14,19), prije nego će podijeliti kruh što je postao njegovo tijelo (Matej 26,26), prije nego će lomiti kruh u Emausu (Luka 24,30).

Gospod Isus također blagoslivlja djecu (Marko 10,16), tako što za sve Bogu daje hvalu. On upozorava na blagoslov suda za dobre, a prokletstvo za zle (Matej 25,34.41).

Od svih obreda što ih je Gospod možda vršio za svog života na zemlji, ovaj nam je jedini sačuvan, jer je on obred novog saveza, a zapisan je u Luki 22,19.20: “Zatim uze kruh, zahvali i razlomi ga pa im ga dade govoreći: ‘Ovo je tijelo moje, koje se za vas daje. Ovo činite na moju uspomenu!’ Isto tako poslije večere uze kalež te reče: “Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi, koja se za vas prolijeva.'”

Blagoslov u njemu nalazi svoje ispunjenje, to je dar izražen riječju koja je neposredno djelotvorna, to je savršen dar kojim se otac daruje svojoj djeci. Sva njegova milost je savršeni dar sina koji svoj život žrtvuje ocu, svekoliko naše zahvaljivanje združeno s njegovim je dar, misterij života i zajedništva.

Apostol Pavao u Poslanici Efežanima 1,3 daje slavu Gospodu hvalospjevom: “Neka bude hvaljen Bog, otac našega Gospodina Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim duhovnim blagoslovom na nebesima u Kristu.” Kako smo već naveli, blagoslov je dar, primljen i usvojen život. Ali kako primiti taj dar da bismo bili blagoslovljeni? Ako je nešto dar, onda je to besplatno, ali ipak da bismo primili dar, moramo nešto i učiniti. Blagoslovi dolaze nakon što smo uzvjerovali i obratili se Bogu radi oproštenja grijeha i novog rođenja u duhu. Neke blagoslove nasljeđujemo. Blagoslovi proizlaze iz činjenice da smo otkupljeni skupocjenom krvi Krista. Izraelci su morali osvojiti Kanaan, što je za njih bila od Boga Obećana zemlja gdje teče med i mlijeko. Nama kršćanima danas Obećana zemlja je kod našega Gospoda na nebesima, dakle vječni život s Njim u raju. Koliko je više tražimo, više ćemo je naći. Bogu smo bliže koliko više tu blizinu želimo i tražimo. U Knjizi Postanka 32,26-28 čitamo da se jedan čovjek hrvao s Bogom sve dok ga Bog nije blagoslovio.

Cijenjeni čitatelji, ako želite biti blagoslovljeni, tražite blagoslov od onoga koji vam ga može dati, koji je i sam blagoslov i blagoslovljen, a to je naš Gospod i Spasitelj Isus Krist.

Izvor: Val evanđelja