Iran je ponovno u središtu pozornosti. Iako se sama riječ “Iran” ne pojavljuje u Bibliji, imena naroda i carstava koja su u prošlosti zauzimala tu zemlju duboko su utkana u biblijski narativ. Ovo je njihova priča.
Podrijetlo imena Iran i Perzija
Moderni Iran sastoji se od mnogih naroda koji govore različite jezike, no glavni je jezik perzijski, poznat i kao farsi. Ime Iran potječe od riječi “arijski” i u prijevodu znači “zemlja Arijevaca”. S druge strane, naziv Perzija vuče korijene iz regije Parsa na jugozapadu zemlje, gdje je Perzijsko Carstvo i započelo. Taj naziv dobili smo preko grčkog jezika te je kasnije usvojen u zapadnim kulturama.
Dok su stranci stoljećima koristili naziv Perzija, domaće stanovništvo svoju je zemlju oduvijek nazivalo Iran. Taj je naziv i službeno usvojen 1935. godine. Više od dvije tisuće godina zemljom su vladali uzastopni šahovi, sve do Islamske revolucije 1979. godine koja je donijela korjenite promjene.
Iranci u Starom zavjetu
Prema tradiciji, Iranci potječu od dva Noina unuka, Madaja i Elama. Biblijske priče o Danielu i Esteri smještene su upravo na području današnjeg Irana, a imena perzijskih kraljeva često se spominju u knjigama o Ezri i Nehemiji.
Madaj, treći Jafetov sin, smatra se pretkom Medijaca. Grad Ahmeta, današnji Hamadan, te okolna regija Medija izravno podsjećaju na njega. Medijci se spominju u brojnim starozavjetnim knjigama, od Kraljeva do Daniela. Danas se ta povijesna zemlja nalazi na sjeverozapadu Irana.
Drevni Elamljani i njihova ostavština
Elam, Šemov sin, smatra se pretkom Elamljana. Elam je bio drevno kraljevstvo smješteno istočno od rijeke Tigris. U knjizi Postanka čitamo o Kedorlaomeru, kralju Elama, koji se sukobio s Abrahamom. Elamljani su izgradili i znameniti grad Šušan, koji se u Bibliji spominje više od trideset puta.
Danas je Šušan poznat kao Suza i uvršten je na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Povijesni Elam zauzima prostor jugozapadnog Irana, a jedna od modernih iranskih pokrajina, Ilam, i danas ponosno nosi ime po tom drevnom narodu.
Izraelci u egzilu na tlu Irana
Židovi su dospjeli na područja današnjeg sjevernog Iraka i Irana nakon nekoliko valova progona i prisilnog naseljavanja. Tijekom 730-ih i 720-ih godina prije Krista, asirski je kralj odveo sjeverna izraelska plemena u sužanjstvo te ih naselio u gradovima Medijaca.
Kasnije, tijekom vladavine kralja Nabukodonozora II., Jeruzalem je pao 586. godine prije Krista. Narod Jude tada je odveden u babilonsko sužanjstvo, a mnogi su naseljeni u različitim dijelovima carstva, uključujući i Elam. Upravo je u tom razdoblju djelovao prorok Jeremija.
Prorok Daniel i pad Babilona
Knjiga o Danielu smještena je u Šušanu u Elamu, u vrijeme Babilonskog Carstva. Priča započinje u trećoj godini vladavine kralja Nabukodonozora, a nastavlja se pod njegovim unukom, kraljem Belšazarom. Za Belšazara je, kako kaže biblijska metafora, “pisanje na zidu” značilo skori kraj.
Godine 539. prije Krista svrgnuo ga je perzijski kralj Kir Veliki, koji je ujedinio Medijce i Perzijance stvorivši moćno carstvo. Kir je zauzeo Elam i veliku Suzu, koju je proglasio svojom novom prijestolnicom.
Kirov proglas i povratak u domovinu
Kralj Kir ostao je zapamćen po svojoj toleranciji prema pokorenim narodima. Oko 538. godine prije Krista donio je dekret kojim je dopustio židovskim izgnanicima povratak u domovinu kako bi obnovili Jeruzalem. Detalji tog povratka opisani su u knjizi o Ezri.
Zanimljivo je da se nisu svi Židovi odlučili na povratak. Mnogi su ostali u Perziji, a današnje drevne židovske zajednice u Iranu, Gruziji i Buhari izravni su potomci onih koji su tada odlučili ostati na istoku.
Vladavina Darija i obnova Hrama
Kira je naslijedio njegov unuk, perzijski kralj Darije. Biblija bilježi da je prorok Daniel napredovao tijekom njegove vladavine. Darije je u kraljevskom arhivu u Ekbatani pronašao Kirov izvorni dekret te je omogućio Židovima nastavak obnove Hrama u Jeruzalemu.
Hram je dovršen u šestoj godini Darijeve vladavine, oko 516. godine prije Krista. Nakon Darija, na prijestolje je stupio njegov sin Kserkso, koji je također odigrao važnu ulogu u biblijskoj povijesti.
Kraljica Estera i sudbina naroda
Radnja knjige o Esteri odvija se pod kraljem Kserksom, kojeg Biblija naziva i Ahasver. On je vladao golemim carstvom iz svoje prijestolnice u Šušanu. Nakon što je otpustio kraljicu Vašti, za novu je ženu izabrao Židovku Esteru.
Estera je, uz pomoć svog rođaka Mordokaja, spriječila Hamanovu zavjeru kojom su Židovi trebali biti istrijebljeni. Taj se događaj i danas slavi kroz židovski blagdan Purim, koji nas podsjeća na događaje iz drevnog Irana i Božju zaštitu nad Njegovim narodom.
Artakserkso i uloga Nehemije
Kserksa je naslijedio Artakserkso I., čija vladavina čini pozadinu knjiga o Ezri i Nehemiji. On je ovlastio Ezru da se vrati u Jeruzalem i preuzme brigu o civilnim i vjerskim poslovima naroda. Nehemija je pak bio kraljev peharnik u Šušanu.
Kada je Nehemija izrazio tugu zbog razrušenih zidina Jeruzalema, kralj mu je dao dopuštenje i pisma za siguran prolaz kako bi ih obnovio. Kasnije se povijest Perzije nastavlja izvan biblijskih okvira; carstvo je srušio Aleksandar Veliki, nakon čega su uslijedili Seleukidi i Parti.
Mudraci s Istoka i blagdan Pedesetnice
U Novom zavjetu Perzijanci se ponovno pojavljuju. Iako nije sa sigurnošću poznato odakle su došli mudraci koji su posjetili maloga Isusa, mnogi znanstvenici vjeruju da su stigli iz Perzije. Sama riječ “Magi” perzijskog je podrijetla i često se odnosila na zoroastrijske svećenike koji su bili stručnjaci u astronomiji.
Na blagdan Pedesetnice, među onima koji su čuli apostole u Jeruzalemu, navode se Parti, Medijci i Elamljani. Sve tri skupine dolazile su s područja današnjeg Irana. Vrativši se svojim kućama, ovi vjernici su osnovali prve kršćanske zajednice na tom prostoru, koje tamo postoje neprekidno do danas.
Rana Crkva i uspon Islama
Crkveni povjesničari bilježe da je apostol Toma išao u Partiju prije nego što je nastavio put prema Indiji. Crkve u Iranu i Iraku koje vuku korijene od njega i danas se nazivaju crkvama Mar Thoma. Godine 224. poslije Krista Parte su zamijenili Sasanidi, a cijelu je regiju 651. godine osvojio Islamski kalifat.
Od tada je islam postao dominantna religija, no povijesne manjine Židova, kršćana i zoroastrijaca ostale su prisutne. Značajan broj Židova iselio se u Izrael tek nakon 1948. godine, dok kršćanske zajednice u Iranu i dalje čuvaju svoju bogatu tradiciju.
Biblijske grobnice na tlu Irana
Iran je dom mnogim grobnicama biblijskih ličnosti i perzijskih kraljeva. Grobnica Kira Velikog nalazi se u Pasargadu, dok su grobnice Kserksa, Darija i Artakserksa uklesane u stijene blizu Perzepolisa. U Suzi se nalazi mjesto za koje se vjeruje da je grobnica proroka Daniela, a u Hamadanu grobnica Estere i Mordokaja.
Ova mjesta i danas posjećuju hodočajnici različitih vjera. Marko Polo je čak tvrdio da je posjetio grobnice biblijskih mudraca u blizini Teherana. Iran je doista zemlja prožeta biblijskom poviješću, a danas u njemu raste broj onih koji s novim zanimanjem istražuju poruku Evanđelja. Nažalost, u vremenima političkih sukoba, upravo te drevne zajednice često postaju žrtvama progona, iako sa sukobima nemaju nikakve veze.
Autor: Neil Rees; Izvor: Christiantoday.com
