Što možemo naučiti od razbojnika na križu?

Kada razmatramo što to možemo naučiti od razbojnika na križu, treba imati na umu da su u trenutku Isusova raspeća pokraj njega bila razapeta dva razbojnika (Luka 23,33-43), i obojica su neposredno po raspeću provela vrijeme rugajući mu se i huleći na njega, kao što su to činili i mnogi od gledatelja.

Jedan od razbojnika je vjerom odgovorio na poruku spasenja i bio u raju tog istog dana. Kada se govori o razbojniku na križu, obično se misli na njega, dok drugi razbojnik nije odgovorio u vjeri, te sada pati zbog te smrtonosne i vječne pogreške.

Nevjerojatno je da dok je bio u nesnosnim bolovima i mukama na križu, Sin Čovječji je imao srce, razum i volju moliti za druge. No, ipak je pravo čudo da je jedan od razbojnika, dok je i sam bio u agoniji, čuo Duh Božji kako ga poziva na pokajanje i prihvaćanje oproštenja koje će Bog upravo osigurati kroz Kristovu smrt. U trenutku kada su Gospodina napustili njegovi učenici, ovaj čovjek je odgovorio na poziv i njegovi su grijesi bili oprošteni, uključujući i hulu protiv Sina Božjega (Luka 5,31-32; 12,8-10).

Činjenica da je drugi razbojnik odbacio Isusa također je nevjerojatna. Dok se i sam mučio na križu, on se doslovno pridružio svojim mučiteljima u vrijeđanju Spasitelja svijeta, a to je najvjerojatnije učinio zato što je htio da njegovi mučitelji misle kako je on upravo poput njih – dio ovog svijeta i bez ljubavi prema Bogu (Matej 27,44). Ne samo da je bio pored Spasitelja, već ga je i čuo kako moli, bio svjedok spasenju drugog razbojnika, vidio je tamu koja se spustila na svijet, te čuo svjedočanstvo Sina. No, njegov ga je ponos spriječio da se preda jedinome koji ga je mogao spasiti, i kada se jednog dana bude klanjao imenu kojem se rugao, on će to činiti nevoljko i u mukama (Filipljanima 2,10).

Ono što smo naučili od spašenog razbojnika na križu je da smo svi grešnici kojima je potreban Spasitelj, i da bez obzira na broj naših grijeha i bez obzira na to smatramo li mi ili svijet oko nas da su naši grijesi mali ili ekstremni, nikada nije kasno za pokajanje i prihvaćanje besplatnog dara spasenja (Efežanima 2,8-9, Otkrivenje 22,17). Štoviše, ukoliko netko još uvijek ima razum i volju izabrati život nad smrću (Hebrejima 9,27), nije prekasno za naviještanje evanđelja, koje će, nadamo se, otvoriti srce za
čudo Duha Svetoga.