Jim O’Connor, strogi vijetnamski veteran koji predaje matematiku, među učenicima je poznat po ozbiljnosti i strogoj disciplini. Po njegovom držanju odmah se vidi da je riječ o nekadašnjem vojniku – svoj posao shvaća krajnje ozbiljno, ne dopušta glupiranje u učionici, a pokušaje prepisivanja strogo kažnjava.
Nije bio jedan od omiljenih profesora u školi. Učenici su ga doživljavali kao hladnog i pretjerano ozbiljnog čovjeka, tim više što je i sam otvoreno izjavio da škola ne treba biti zabavna. Njegov strog pristup nastavi mnogima je djelovao odbojno, a rijetko su ga viđali kako se opušta ili šali s razredom.
Ono što su njegovi učenici vidjeli u školi, međutim, pokazalo se tek djelićem njegove osobnosti. Sasvim slučajno saznali su da njihov naizgled strogi profesor vrlo često volontira u lokalnoj bolnici. Osim toga, nalazi se na samom vrhu liste darivatelja krvi – do sada je donirao više od 250 litara. U slobodno vrijeme brine se i o bolesnim bebama, pružajući im pažnju i njegu.
Ispostavilo se da “hladni profesor” zapravo krije vrlo toplu i požrtvovnu osobu koja svoje slobodno vrijeme nesebično posvećuje drugima. Jim, koji nema ni suprugu ni djecu, kaže da mu druženje s bebama u bolnici pruža puno više smisla nego samački život kod kuće.
Njegova priča ubrzo je dospjela u medije, a učenici koji su ga dotad smatrali hladnim, dosadnim i prestrogim, potpuno su promijenili mišljenje o svom profesoru. Otkrili su da iza stroge vanjštine i vojničke discipline stoji čovjek velikog srca, spreman nesebično pomagati onima kojima je pomoć najpotrebnija.
Priča o Jimu O’Connoru podsjeća da se prava dobrota često krije tamo gdje je najmanje očekujemo – a ponekad je potrebno malo više vremena da se ona i otkrije.
