STVARANJE ODNOSA: 4 etape nastajanja prijateljstva

Svi mi imamo neke “prijatelje” u svom životu, ljude s kojima se družimo, provodimo vrijeme ili nešto zajedno radimo. No, kakva je zaista kvaliteta odnosa koje njegujemo?

Imati barem jednog pravog prijatelja, iskonska je čovjekova potreba.

Trebamo prijatelja s kojim se možemo radovati u najljepšim trenucima našeg života, ali i tugovati kada nam je teško.

Pravom prijatelju možemo reći sve o sebi, bez straha da ćemo zbog toga ikada požaliti.

Pravi prijatelj uvijek će biti uz nas kada nam je teško.

Pravi će nas prijatelj podržati kad smo u iskušenju i podići kada padnemo…

David i Jonatan bili su upravo takvi prijatelji.

Tko od nas ne bi želio imati takvog prijatelja?

Ali, da li smo spremni i mi nekome biti takav prijatelj?

Biti pravi prijatelj nije jednostavno. To podrazumiijeva mnogo vise od toga da se osjećamo ugodno u nečijem društvu.

Između ostalog, to podrazumijeva ljubav, strpljenje i požrtvovnost, ali i nesebičnost, davanje i strpljivost.

Kako ljudi postaju prijatelji i što definira kvalitetu njihovih odnosa?

Možda nam podjela na četiri etape razvoja odnosa može dati neke odgovore…

  1. etapa: PRIKA

Većina naših druženja je zasnovana na ispunjavanju određenog interesa ili koristi. Iako to ne moramo raditi svjesno, većina odnosa koje imamo s drugim ljudima uključuje određenu dobit.

U većini slučajeva, taj je odnos obostran, i odgovara objema stranama. Možemo ga sažeto izraziti rečenicom: “počešat’ ću te po leđima, ako ćeš i ti mene”.

Ovakav odnos dobro funkcionira, donosi osjetnu korist, a emocionalno košta veoma malo ili ništa.

Postoji i nezdrava varijanta ove vrsta odnosa, poput one u kojoj je jedna osoba iskorištavana od druge i zauzvrat ne prima ništa. Takav odnos obično završava tako da iskorištena osoba u jednom trenutku bude odbačena nakon što je okončana njezina korisnost.

  1. etapa: RAZONODA

Zajednički interesi često dovode do produbljenog odnosa u kojemu obje strane ravnopravno uživaju u zajedničkim aktivnostima.

Najbolji primjer za ovo su druženja zasnovana na zajedničkoj razonodi ili hobiju: poput igranja malog nogometa, ribolova, zajedničkog hobija i sl.

Karaketeristika ovakvog odnosa je da u njemu ne postoji potreba za bliskošću. Jednom kada nestane zajedničke aktivnosti na kojoj je građen odnos, nestaje i želja i potreba za druženjem.

U ovakvom odnosu, vrijeme provedeno zajedno ne dovodi do bliskosti pa ljudi mogu godinama provoditi vrijeme zajedno, a da se nikada zaista ne upoznaju jedni druge.

  1. etapa: PRIJATELJSTVO

Ako obje osobe koje su dosegle 2. etapu odnosa iskreno uživaju u društvu jedan drugoga, moguće je da dosegnu treću razinu odnosa: prijateljstvo.

Karakteristika ovog odnosa je odsustvo natjecateljskog duha: odnos više nije opterećen potrebom za samodokazivanjem, pa evoluira u višu razinu.

Sada više nije nužno da u razgovoru jedna od strana mora biti u pravu, kao što niti u igri (sportu) više nije najvažnije pobijediti.

U prijateljskom odnosu izražen je osjećaj uzajamne pažnje, međusobne pomoći i brige.

Ovaj odnos nije zasnovan na koristi, emocionalna cijenu mu je poprilično velika, a karakterizira ga i visoka, ali ograničena razina međusobnog povjerenja.

  1. etapa: BLISKO PRIJATELJSTVO

Blisko (“pravo”) prijateljstvo nastaje, nažalost, vrlo rijetko. Razlog tome je što prijateljstvo mora biti kušano da bi se razvilo u uistinu blizak odnos.

Sve dok nismo kušani odreći se prijateljskog odnosa radi vlastitog interesa, udobnosti ili sigurnosti, naše prijateljstvo ostaje na površnoj razini odnosa treće etape.

No, kad-tad život donosi u odnos krizu koja prijeti da uništi godine napora da se prijateljstvo zasnuje i održi.

Kriza je najčešće prouzročena činom nepažnje koji nanosi duboku bol. Pri tome se otkrivaju do tada nepoznata ranjiva i bolna mjesta, te slabosti.

Kriza uzrokuje snažnu povredu koju je teško nadvladati. Daleko lakšim čini se napustiti odnos, nego ostati i boriti se da sačuva narušeno prijateljstvo.

Nadvladati vlastitu povrijeđenost i razumjeti motive i potrebe druge strane, podrazumijeva iskaz stvarne i nehinjene prijateljske ljubavi, doslovnu primjenu biblijske zapovjedi “ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe”.

Oni koji prerastu ovu krizu ne dozvolivši da se odnos raspadne ulaze u prijateljstvo kojega odlikuje duboko povjerenje.

Kada znamo da nas je blizak prijatelj vidio u našem najgorem izdanju, usred naše najveće nevolje i največeg duhovnog ili moralnog pada, a da nas pri tom nije napustio, već podržao i prihvatio, ulazimo u odnos duboke emocionalne povezanosti.

U takvom odnosu prijatelji jedno drugome postaju, već prema potrebi: učitelj, učenik, tještelj, trener, onaj koji ispravlja i bodri…

“Dimenzija ‘brat za brata’ u bliskom prijateljstvu je ona u kojoj svaki gleda na drugoga, štiteći ga od iskorištavanja.” (Herb Goldberg, “The Hazards od Being Male”, str.133)

Na kraju, svatko od nas treba jednog ili dva bliska prijatelja u čijem se društvu osjećamo sigurnim, koji su uz nas bez obzira što rekli ili učinili, koji nas neće napustiti kad naiđu nevolje, nego će biti uz nas pomažući nam da prođemo kroz teškoće…

Brinuti jedni za druge, biti odgovorni u odnosima, davati se bez očekivanja da primimo.. sve su to stvari koje moramo naučiti ako želimo graditi zaista kvalitetne odnose..

Istina je da se ne može svaki odnos dovesti do najviše razine, ali je također istina da smo pozvan biti Kristovi učenici u svakom odnosu koji gradimo. Jer, kako kaže Riječ, po ljubavi će nas prepoznati!

Autor: Zoran Bijelić