“Nikada nitko nije ovako govorio.” (Ivan 7,46).

Negdje u kući imam staru knjigu s prekrasnim naslovom “657 najboljih stvari ikada izrečenih.” Ne bi vas iznenadilo to da su većina njih smiješne.

Kao što je ljepota u oku promatrača, nema sumnje da je istina da su “najbolje stvari ikada izrečene” također birane spram okusa.

S jednom iznimkom.

Doslovno stotine milijuna ljudi diljem svijeta se slažu s ranim Galilejcima da “Nitko nikada nije govorio kao Isus.”

Naš Gospodin je izgovorio ne manje od tisuću stvari koje nikada nitko prije nije čuo na planetu Zemlji, i sve one su iznenađujuće, divne i nezaboravne. No, budimo iskreni, mnogi koji su čuli Isusa su Njegove riječi shvatili kao provokativne, uvredljive, pa čak i bogohulne.

Kad bi Isus stao propovijedati, nikom nije bilo dosadno.

Mogu li usmjeriti vašu pozornost na Mateja 11. poglavlje, stihove 21- 30? Ovih sedam stihova su veoma fascinantni.

Matej 11 je čisto zlato. Rudnik pun rude, zasigurno. Ova riznica zaslužuje mnogo više pozornosti nego što to obično je dobije.

Ispovijed: Radeći na ovome u proteklih tjedan dana, ja sam više puta u svom srcu uzviknuo, “Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.“(Ps 139, 6).

Doista. Ovo je za mene preduboko. Kad budemo završili, sve što čemo postići je dotaći se skuta njegove haljine. Toliko je bogato.

Pa ipak, hajmo probati, ali u isto vrijeme priznajmo da je tu daleko više toga nego što naši ograničeni umovi mogu shvatiti. Ako Gospodnji ljudi vide kroz zrcalo, u zagonetki (1. Korinćanima 13,12), nije previše reći da mi na takav način i pišemo. Prema riječima Pavla: “O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!”(Rimljanima 11,33).

Sada, pogledajmo posljednju trećinu 11. glave Mateja.

 Zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji lakše nego tebi.” (aludirajući na tvrda srca građana u Kafarnaumu, a neposredno prije toga, na građane Korozaine i Betsaide koji su reagirali ravnodušno). (Matej 11, 21-24)

Oni koju su Gospodina slušali morali su biti ovime ogorčeni. Ta sama pomisao da će zloj Sodomi biti bolje pred prestolom suda nego njima samima! No, to je rečeno.

Nekim ljudima će na sudu biti teže od drugih na isti način kao što će neki primiti veće nebeske nagrade od drugih.

Meni to nikad ne bi palo na pamet. Nismo ovo izmislili. Isus je to rekao.

U 1. Korinćanima 3, 11-15, Pavao je govorio o kršćanima čija su djela “drva, sijeno i slama,” a ne neuništivi “zlato, srebro i drago kamenje.” Možda oni nikada nisu prerasli svoju tjelesnosti ili su upali u sketu i širili laži od vrata do vrata. Šta god da je razlog za nedostojnost njihovih djela, Pavao kaže: “Izgori li čije djelo (na sudu, kada se “u ognju očita”), taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.” Jasno, postoje stupnjevi nagrada na nebesima, s tim što će neki ljudi ući u slavu, što bismo rekli “na jedvite jade.”

Moje razumijevanje načela koje je ovde krucijalno je sljedeće: Što ste učinili s onim što ste imali. Oni kojima je dat samo tračak svjetlosti, ali koji su Bogu služili dobro su šampioni vjere. Isto tako, oni koji su imali sve a postali licemjeri i varalice i zlostavljači su namijenjene najnižim dijelovima pakla. Fantastični Leonard Ravenhill je ovaj stav iznio u knjizi pod naslovom “Sodoma nije imala Bibliju.”

Nebeski šampioni su oni koji su služili Bogu dosljedno, unatoč najvećim preprekama, noseći najteže terete, a ustrajavši do kraja.

Posljedica toga su ogromne.

U ono vrijeme reče Isus: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. “(Matej 11,25).

Intelektualce u publici je ovo uvrijedilo.

I zamislite, kako je Gospodin govorio neki ljudi su odmahivali glavom, odbijajući da mu vjeruju, čak i prije nego što su mu riječi napustile usta. Svaki pastor poznaje taj osjećaj. Propovijedate najbolje što umete da prenesete nekoliko prekrasnih uvida iz Pisma, a neki slušatelji zatvorenog uma odbacuju nauk čak i bez razmišlja o tome.

Mogu zamisliti nekog člana Mense da se pita zašto mu se Pismo čini toliko glupim. Sa svojim intelektom koji je vrhunski, on bi svakako trebao biti u stanju shvatiti Boga, ako takvo biće doista postoji, i tajne svemira trebale bi se otkriti kad ih on ispituje. Na njegovo zaprepaštenje vječni živi Bog ih je napravio izvan granica njegovog uma, te ih je dao djeci!

U brojnim prilikama, Isus je rekao: ” Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.” (Vidi Matej 18:3 i Luka 18:16). Ljudi koji ne žele to učiniti će propustiti najveće čudo svemira.

Nitko neće doći do neba vlastitim naporima. Nitko neće doći na vrata slave hvalisanje o tome što je shvatio Boga i zaobišao križ.

U Betlehemu, ulaz u crkvi Rođenja djelomično je bio uzidan u srednjem vijeku (kažu, da bi zadržali neprijatelja od jahanje deve unutra), tako da se osoba koja je ulazila morala pokloniti. To je velika metafora za život vječni.

Implikacije i praktična strana toga što Gospodin odbija da Njegovu istinu otkrije onima koji sebe smatraju važnima, a otkriva je poniznima su istinski važne.

Da, Oče, tako se tebi svidjelo.” (Matej 11,26).

Zašto je Bog tako postavito stvari da se dobitnik Nobelove nagrade mora boriti kako bi dobio vjeru, a da je dijete sa lakoćom primi? Isus nam je dao jedini odgovor koji ima smisla.

“Tako je htio.”

Nije baš teološki, ne?

Neke stvari Bog radi samo zato što je tako htio. “…svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike.” (1. Korinćanima 1,21). Puno ljudi bi željeli da se to promijeni. Oni ne vole propovijedi i imaju malo koristi od sustava utemeljenog na propovijedanju. E, šta da vam radim. Nije nam u ovome dat izbor.

Mi stanovnici planeta Zemlje koji mislimo da smo toliko važni da smo sebe koji su se postavili Božjim savjetnicima ćemo jednostavno morati naučiti sa tim živjeti. Stvari jednostavno tako stoje. “Bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu” (Hebrejima 11, 6).

Psalam 115, 3 bez dvojbe kaže: “Naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi to učini.”

Bog ima svoje planove i On zna ono što oni jesu. Ja ih nemam. Ja ću mu vjerovati ili biti zauvijek frustriran.

“Sve je meni predao moj Otac …”. (Matej 11,27)

Neposredno prije nego je izgovorio Veliko poslanje, pri kom zapovijeda učenicima da evanđelje pronesu svijetu i stvore dodatne učenike, Isus je kazao: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!” (Matej 28,18). On je glavni.

On ima pravo izdavati naredbe Božjem narodu.

Kako su vjerske vlasti bile bijesne zbog ovoga! Gospodin Isus jasno djeluje sa aspekta Svemogućeg. On oprašta grijeh, daje nova tumačenja Svetoga pisma, i ukazuje na sebe kao na Spasitelja i budućeg suca. On je ili uzurpator najgore vrste ili Sin Božji u tijelu.

Poslanice još više naglašavaju ovu istinu na brojnim mjestima. Ovo je umu teško razumijeti: On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu. On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. “(Kološanima 1,15-18). I ovo: “Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva; te ste i vi ispunjeni u njemu, koji je glava svakoga Vrhovništva i Vlasti. “(Kol 2, 9-10).

Isus je Gospodin. On je glavni.

Nema područja života na ovom svijetu za koje ovo ne važi. Isus je Gospodar sviju.

“…nitko ne pozna Sina doli Otac…” (Matej 11,27)

Ovo mora da je njegove slušatelje dovodilo do ludila. Kako smije ovo reć. Što on misli tko je? Mi ga znamo. On je stolar iz Galileje. (Trebali su čekati. Bit će još i gore!)

Isusov potpuni identitet – njegovo biće potpun Bogu i potpun čovjek u svom zemaljskom tijelu – izmiče nam. I tada je kao i sada. Pa ipak, znanstvenici svake generacije pokušavaju ga shvatiti.

“Tko je taj čovjek?” skupine su se pitale dok su slušale Isusa kako uči i gledali ga što radi. “Nikada nitko nije govorio kao ovaj čovjek.”

Isus Krist je bio Sin Josipa, stolar iz Nazareta, i Sin Božji. On je bio Sin Čovječji i Sin Davidov.  On je bio Sin Marijin i Marijin Gospodin i Spasitelj.

Sretno vam bilo pokušati ovo skužiti.

Koje su implikakcije ovoga? Ogromne su, dalekosežne, mijenjaju život.

“…niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti” (Matej 11,27).

Ovo je možda razbesnilo književnike i farizeje više od svega drugog što su čuli od ovog putujućeg rabina iz Galileje. (Riječ “pozna” ovdje je epignosko i znači “pun znanja”, a ne samo prolazno poznanstvo.)

Ono što je meni lijepo i pomalo smiješno je drskost svega tog. Zamislite da kažete: “Nitko ne poznaje Boga osim mene i ljudi koje ja upoznam s njim.” I onda se okrenuti i kažete: “Ja sam vrlo skroman.” No, to je upravo ono što je Isus učinio.

Obje stvarnosti su tu.

Koje su implikacije tog da je Isus jedini koji poznaje Oca, a time je i jedini pristup njemu? U Ivanu 14, 6, On je rekao: “Ja sam Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.”

Jasno je, ako želite doći Bogu (a time i na nebo), brže bolje dođite Isusu. On je vrata. E to je mjesto na kojem sveznajući ljudi puni sebe posrnu, na samu ideju o Isusu kao svemu ovom.

On to jest doista. Isus je Gospodin. Sve se vrti oko njega. Izdvojte ga iz svoje vjere i završićete sa gomilom gluposti. Apostol Ivan je rekao: “Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani. “(Ivan 1,17 i 18).

’’Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.’’(Matej 11, 28-30).

Dođite k meni. Ja ću vas okrijepiti. Učite od mene. Moj jaram. Moj teret.

Sve je fokusirano na Isusa. Nemojte ovo propustiti.

Ne smijemo razvesti ovaj prekrasni poziv od svega što se desilo prije. Tek nakon što shvatimo da je sva vlast na nebu i zemlji je u rukama Isusa, i da samo On zna Nebeskog Oca i jedini je pristup Bogu, tek tada ćemo vidjeti puno značenje riječi “Dođite k meni.”

Nije bilo neminovno zaključiti da je Spasitelj, Gospodin Krist, jednom na Zemlji, a radi njegova stvar će biti dostupan, pristupačan i ljubazan. Ako postoji samo jedan Bog u svemiru, ništa ne kaže da je morao biti dobar. On je mogao biti najgori tiranin kojeg možemo zamisliti, igrajući se s ljudima kao sa igračkama, djelujući kao razmaženo derište koje uživa u mučenju svojih ljubimaca. (To je, usput budi rečeno, je upravo optužba koju mu militantni ateisti nameću. Ali to je ludost. Oni čitaju šta drugi ateisti pišu, i međusobno si podgrijavaju bijes.)

Bog je ljubav.

Nebo je dostupno. Spasenje je besplatno. Mi smo pozvani.

Za gubavca koji je, mimo svih normi, dotrčao Isusu, bacio se preda nj i rekao: “Ako hoćeš, možeš me očistiti!”, naš Gospodin kazao je, “Hoću, budi čist!” (Marko 1,41)

Dame i gospodo, imamo Spasitelja koji je voljan. Radujte se!

Jedini preduvjet da ga znamo i primimo blagoslove s Neba, i u poniznosti postanemo poput djece.

Budući da smo doista ponizni i poput djece kada se suočimo sa tajnama ovog svemira, zagonetka je zašto je to mnogim od nas tako teško.

Autor: Joe McKeever; Prijevod: Aleksandar J.; Izvor: Crosswalk

PROČITAJTE JOŠ: