Biblija nas u Izrekama 18,21 opominje na trijezan način: „Smrt i život u vlasti su jezika“. Naše riječi nisu neutralne; one su sjeme koje sijemo u tlo svog života i duhovne budućnosti.
Često se događa da iskreni vjernici, koji ljube Boga i redovito idu u crkvu, u svakodnevnom govoru koriste fraze koje zvuče bezopasno, pa čak i duhovno, a zapravo potkopavaju njihovu vjeru i rast.
Ako želimo živjeti u punini Božjeg blagoslova, moramo uskladiti svoja usta s Njegovom istinom. Donosimo pet uobičajenih fraza koje bi svaki kršćanin trebao izbaciti iz svog rječnika prije nego što postanu prepreka koju je teško zaobići.
1. „Sutra ću“
Ova rečenica je odgodila više sudbina nego ijedan neuspjeh. Često kažemo da ćemo sutra početi više moliti, sutra čitati Bibliju ili se sutra suočiti s određenim grijehom. Iako zvuči kao plan, to je zapravo jedno od najjačih oružja koje neprijatelj koristi kako bi nas zadržao u duhovnoj stagnaciji.
Jakovljeva poslanica nas podsjeća da ne znamo što donosi sutra i da je naš život poput magle. Odgođena poslušnost i dalje je neposlušnost. Bog ne blagoslivlja naše namjere, već našu spremnost da Mu odgovorimo danas.
2. „Bog zna moje srce“
Iako je ova izjava istinita, kršćani je prečesto koriste kao štit protiv osvjedočenja o grijehu. Izgovaramo je kada ne želimo promijeniti svoje ponašanje ili kada tražimo milost bez pokajanja. Da, Bog poznaje naše srce, ali Jeremija nas podsjeća da je srce varavo iznad svega.
Činjenica da Bog vidi naše motive trebala bi nas potaknuti na strahopoštovanje i poniznost, a ne služiti kao izgovor za ostanak u kompromisu. Zreli vjernik ne skriva se iza Božjeg sveznanja, već moli poput Davida: „Pretraži me, Bože, i upoznaj srce moje“.
3. „Bog samo želi da budem sretan“
Ova fraza je opravdala mnoge pogrešne odluke i napuštanje Božjih standarda. Problem je u tome što smo pobrkali sreću sa svetošću. Božji prioritet za naš život nije naša trenutna udobnost, već naša preobrazba u sliku Kristovu. Sreća često ovisi o okolnostima, dok je radost duhovni plod koji dolazi iz hoda u poslušnosti. Kada sreća postane naš kompas, istina postaje pregovaračka kategorija. Bog nas ljubi previše da bi nas ostavio zarobljene u prolaznim užicima dok nam nudi vječnu radost utemeljenu na svetosti.
4. „Takav sam kakav sam“
Ova izjava zvuči kao iskrena samoprihvaćenost, ali zapravo je tiho odbijanje preobražavajuće snage Duha Svetoga. Kada kažemo „uvijek sam bio nagao“ ili „jednostavno sam tjeskobna osoba“, mi pristajemo na ograničenja svoje stare naravi.
Druga Korinćanima 5,17 jasno kaže: „Ako je tko u Kristu, novo je stvorenje“. Naša prošlost može objasniti gdje smo počeli, ali ne smije opravdati gdje ostajemo. Milost Božja nije samo pokrivalo za naše nedostatke, već gorivo za promjenu.
5. „Mogu ja to sam“
Iako neovisnost u svijetu slovi kao vrlina, u kraljevstvu Božjem ona je često korijen ponosa. Bog nas je stvorio za zajedništvo. Izolacija slabi vjernika, dok ga zajednica jača. Čak je i Isus u svojim najtežim trenucima tražio molitvenu podršku svojih učenika. Kada odbijamo pomoć i skrivamo svoje bitke, odsijecamo se od kanala kroz koje Bog često šalje iscjeljenje i slobodu.
Naše riječi oblikuju našu stvarnost. Počnimo danas birati jezik života, vjere i hitne poslušnosti, znajući da svaka riječ koju izgovorimo može ili graditi Božje kraljevstvo u nama ili mu pružati otpor. Uskladimo svoj glas s Nebom.
