Nikada neću zaboraviti dan kada je moja kćer Dana, napokon iskusila što svijet misli o kršćanima.
Kada je Dana posjetila Kosovo u sklopu fakultetskih misija, ona i drugi vjernici na tom putu bili su upućeni da se ne nazivaju kršćanima. Oni su, kako im je rečeno, trebali sebe oslovljavati kao Kristovi sljedbenici.
„U nekim zemljama naziv kršćanin povezan je s Amerikom te ima negativne konotacije – on više označava politička uvjerenja osobe, nego osobne vrijednosti.“, rekla mi je Dana, „ Ako se nazivaju Kristovi sljedbenici onda to odražava i Osobu i životni stil.“
Nakon što sam to čula, godinama sam se trudila da moj život što više sliči životu Kristova sljedbenika, i da trebam slijediti Osobu, a ne pravila i očekivanja neke političke organizacije, vjerske denominacije, ili dugotrajne tradicije. Tako da sam, u želji da podijelim s vama svoja osobna uvjerenja, napisala listu od 10 stvari koje prava žena, koja slijedi Krista, ne bi trebala činiti, kako ne bismo potvrdili one negativne stereotipe koje ljudi inače imaju o kršćanima.
1. Ignoriranje potreba drugih
Ovdje u Americi lako je biti opušten i živjeti u raskoši iako se drugi ljudi oko nas pate – bez obzira jesu li nam blizu ili bilo gdje drugdje u državi. Jakov (2,15-17) nas upozorava kada je riječ o pasivnosti i ne održavanju svije riječi: „Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: »Hajdete u miru, grijte se i sitite«, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djelâ, mrtva je u sebi.“
Uz to, kada je bogati čovjek upitao Isusa što dobroga mora učiniti kako bi dobio vječni život, Isus mu je rekao da poštuje Božje zapovijedi uključujući i: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“. Kada je čovjek rekao da se već drži tih zapovjedi, Isus je ispitao tu ljubav i rekao mu: „Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.“ (Matej 19,21). Zahtjevna je to zapovijed – koji malo nas (uključujući i mene) može slijediti. No kako bismo bili Kristovi sljedbenici, moramo biti spremni sve dati za Njega.
2. Davati prioritet stvarima, a ne ljudima
Isus nas je upozorio na opasnost materijalnih stvari i kako one mogu utjecati na naše prioritete. On je htio da Njegovi sljedbenici ulažu u svoj vječni dom, ne da skupljaju velike količine materijalnih stvari na zemlji kako bi ih zadržali samo za sebe.
U Evanđelju po Mateju (6,19-20) Isus govori: „Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu.“ Kristovi sledbenici ulažu u kraljevstvo nebesko, vječne prioritete i stvari koje će nadživjeti ovu zemlju, kao što su duše, a ne materijalne stvari. Za mene i tebe to znači da ako su sva naša ulaganja na ovoj strani raja i naši domovi su tako lijepi da ne želim da ništa prljavo uđe u njih, ili ne možemo podnijeti uprljati naše svježe nalakirane nokte kako bismo nekome pomogli, onda zapravo ne živimo, i ne djelujemo, kao sljedbenici Krista.
3. Brinuti se i biti pod stresom zbog nepoznatog
Jeste li ikada vidjeli da se voljeno dijete brine o svom slijedećem obroku ili o svojoj fizičkoj sigurnosti ili o svojoj budućoj stabilnosti? Isus je htio da se Njegovi sljedbenici osjećaju sigurno u Njegovoj ljubavi i zaštiti. No žene su stručnjaci kada je riječ o brizi o nepoznatom. Čak i kršćanke.
Isus je rekao: „Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?«
»Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?“ (Matej 6,25-26). Kada ste pod stresom i brinete, vi zapravo drugima poručujete da se nitko za vas ne brine, da vam nitko ne pomaže kada je teško i da nitko ne može za vas pomaknuti planine da prođete između njih. Kada vjerujete vladavini Boga koji se može pobrinuti oko detalja vašega života, tada živite kao sljedbenik Krista.
4. Biti opsjednuti oko bilo čega drugog osim oko Krista
Kriva sam. Preko godina bila sam opsjednuta šminkom, proizvodima za njegu kože, svojom težinom, vježbanjem, roza odjećom, cipelama, lutkama, trebam li nastaviti? Trčala sam za toliko mnogo stvari, a u isto sam vrijeme pohađala biblijske studije i bila dobra kršćanka. Tek sam u posljednjih nekoliko godina morala razmisliti o Kristovim riječima za ozbiljno: „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.“ (Matej 10,37). Ako ne trebamo voljeti svoju obitelj više od Boga, onda se zasigurno ne trebamo zamarati i biti opsjednuti kakvim drugim stvarima.
Žene su stručnjaci u opsjedanju. Možemo biti opsjednuti čistoćom, spremanjem, izbjegavanjem bakterija, našim izgledom, kućom, mužem ili djecom. U što god mi ulijemo naše srce, što god okupira naše misli i želje, što god postane naš prioritet, a da se ne odnosi na Boga, nešto je s čime smo opsjednuti. Ovo se smatra lažnom vjerom jer ako stavljamo bilo što (hranu, prijateljstvo, veze, zaručnike ili muževe, posao, karijeru, uspjeh) na više mjesto nego Boga, onda tu stvar pretvaramo u boga kojeg tražimo. Bog je ljubomoran Bog. On mrzi kada trčimo prema, kada smo opsjednuti ili kada tražimo bilo što osim Njega (Matej 6,33). Kristov sljedbenik je upravo to – onaj koji slijedi Krista i ništa osim Krista.
5. Odbiti nekome oprostiti
Godinama sam primila razne poruke od kršćanki koje su mi govorile o okolnostima u kojima su povrijeđene ili izdane te su tražile opravdanje za neopraštanje. Ne mogu pronaći ništa takvo u Riječi Božjoj, a posebice ne u Isusovim riječima.
Isus je rekao da trebamo znati Njegove sljedbenike prema ljubavi. Najveći dokaz ljubavi jest oprost – čak i kada se osjećamo prevarenima i iskorištenima. Čak i kada netko ne zatraži naš oprost ili ne pokaže žaljenje. Čak i kada ne osjećamo da zaslužuju oprost. U Evanđelju po Mateju (6,12), Isus nas je učio da se molimo i da, nam otpušta „duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim“. Pravi sljedbenik Krista shvaća da nije vrijedan Isusovog oprosta, ali budući da je tako zahvalan za taj oprost, onda ga treba pružiti i drugima. Kristovi sljedbenici opraštaju – bez iznimke – kao što je i njima oprošteno.
6. Ogovarati
To se događa. Mi ogovaramo druge u obliku „zamolbe za molitvom“ ili tako što izražavamo zabrinutost o „lošem kršćanskom životu“ drugih. No sljedbenik Krista je neprestano pod teretom grijeha i frustraciji drugih te ih uzdiže u molitvi, bez da o tome s drugima raspravlja. Pism podučava: „Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima.“ (Efežanima 4,29).
Isus je rekao da je druga najveća zapovijed, uz ljubav prema Bogu iz sveg srca, duše, uma, ljubljenje vašeg bližnjeg kao samog sebe (Matej 22,39). Ljubav ne ogovara. Ona ne uništava tuđu reputaciju. Ona „uvijek štiti“ (1. Korinćanima 13,7). Kristov sljedbenik izgovara riječi koje bi i Isus izgovorio. A Isus nije ogovarao.
7. Suditi ne-vjernike jer se ne ponašaju kao vjernici
Ovo sam zgriješila nedugo nakon što sam se udala. Na svu sreću, udala sam se za čovjeka koji je učio da postane pastor i koji me uskoro poučio boljemu. „Zašto bismo trebali očekivati da se ne-vjernici ponašaju kao vjernici?“ Hugh me je upitao, „Kada je netko odvojen od Krista, onda su pod utjecajem grijeha. Naš je posao da osiguramo da živimo u Kristu Isusu.“ Tada je sa mnom podijelio nekoliko redaka iz Poslanice Rimljanima (6,20-22): „Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, »slobodni« bijaste od pravednosti. Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu – smrt. Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak – život vječni.“
Kristov sljedbenik ne upire prst u grešnike i ne osuđuje ih. On prepoznaje da će im Krist suditi i moli se da se njihove oči i srca otvore i predaju novom gospodaru, Isusu Kristu.
8. Očekivati da će se drugi kršćani ponašati sukladno vašim uvjerenjima
Moj suprug nije jedini koji me ispravlja kada se ponašam na nepravedan način prema drugim Kristovim sljedbenicima. Moja 25-godišnja kćer će me prozvati kada „sudim“ čak i kada samo izrazim svoje mišljenje o drugima. „To je osuđivanje, mama“, ona mi kaže. Koliko god me to ponekada živciralo, priznajem da je u 98% slučajeva u pravu.
Samo zato što ja imam osobna uvjerenja koja me sprječavaju da odlazim na određena mjesta, pijem određene supstance, da se predam određenoj modi, ne znači da su drugi u krivu – ili da su manje kršćani – kada odabiru raditi stvari drugačije nego ja. Apostol Pavao rekao je onima koji slijede Krista: „Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!“ (Galaćanima 5,1) što se odnosi na zakone koje morate slijediti kako biste dobili Božju potvrdu.
Ako ste odgojeni na vjeronauku, kao ja, ovog ćete se teško odreći kada odrastete. No Isus je bio milostiv prema grešniku koji nije znao bolje, i prema sljedbeniku čije je srce bilo pred Njim. Jedini ljudi prema kojima Isus nije pokazivao milost bili su „religiozni“ ljudi koji su se ponosili time što su slijedili „pravila“ i gledali su s visoka na ljude za koje nisu vjerovali da su dovoljno „sveti“. Jao.
9. Objavljivati sve o sebi i svoje slike na društvenim mrežama
U redu, sada ću stati na žulj nekima i nadam se da neću biti kriva za osuđivanje o kojem sam vam pričala, ali me pokušajte saslušati do kraja. Žao mi je što to vidite kao podizanje samopouzdanja, ali stavljanje selfija na neke društvene mreže znači da ste previše okrenuti sebi. Pisma kažu da, kada slijedimo Krista, trebamo sve usmjeriti prema Njemu. Ivan Krstitelj kaže: „On treba da raste, a ja da se umanjujem“ (Ivan 3,30). Kako bih se ja umanjila, broj mojih selfija se mora smanjiti.
Neobuzdano slikati selfije znači da još niste shvatili istinu koja piše u Galaćanima (2,20): „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.“ Uslikajte se s drugim ljudima i tako stvarajte sjećanja na vremena kada vam je s drugima bilo lijepo. Kada vas ljudi vide, trebaju vidjeti Krista, ne tonu slika na kojima ste samo vi.
10. Lako se uvrijediti
Uvreda lako živi i u današnjim crkvama. Ovako izgleda:
- Netko vas povrijedi riječju ili djelom
- Vi odbijete razgovarati s osobom koja vas je povrijedila.
- Vi podijelite svoje rane s drugom osobom koja stane na vašu stranu te se odijeli od osobe koja vas je povrijedila.
Ne samo da nam Pismo govori: „Um čovjeka usteže od srdžbe, a čast mu je oprostiti krivicu“ (Izreke 19,11), nego i apostol Pavao govori prvim kršćanima: „Ta umrli ste i vaš je život skriven s Kristom u Bogu“ (Kološanima 3,1-2). Biti skriven u Kristu znači poistovjetiti se s Njim na toj razini da naši osobni osjećaji ne diktiraju naša djela i da se ne zamaramo svojom reputacijom. To je oblik potpune predaje. I to će svijetu pokazati da niste samo kršćanka nego ste i sljedbenica Krista.
Autorica: Cindi McMenamin; Prijevod: Ida U.; Izvor: Crosswalk.com
