Nakon objave vijesti da su pravoslavni svećenik Nenad i supruga poginuli, na našoj Facebook stranici su se pojavili zastrašujući komentari puni mržnje.
Dok su djeca zbrinuta u bolnici, javni prostor preplavili su komentari koji lede krv u žilama. Umjesto sućuti i kršćanske solidarnosti, svjedočimo provali neljudskosti i zastrašujućem nedostatku osnovne empatije.
Posebno je bolno što se ovi izljevi mržnje događaju u dane kada se kršćani sjećaju Kristove najveće žrtve ljubavi.
Dok razmišljamo o Onome koji je dao sebe za svakog čovjeka, mnogi dopuštaju da im srca ispuni gorčina prema onima koji su drugačije nacionalnosti ili vjerske tradicije. Rasprave o tome je li netko svećenik ili pop postale su važnije od činjenice da su ugašena dva mlada života, prokomentirao je biskup Jasmin Milić u svom videu na YouTubeu.
Neki su komentatori išli toliko daleko da su propitivali zašto se djeca liječe u našim bolnicama. Takvo razmišljanje otkriva duboko nepoznavanje kršćanske vjere, ali i povijesti.
Ogledalo stanja ljudske duše
Društvene mreže često služe kao ogledalo stvarnog stanja ljudske duše. One razotkrivaju koliko je lako zaboraviti na elementarnu ljudskost pod krinkom vjerske ili nacionalne isključivosti. Ako evanđelje nije doprlo do našeg razuma i osjećaja, zapitajmo se koga zapravo slijedimo. Tamo gdje nema Krista u srcu, tamo neprijatelj lako sije sjeme netrpeljivosti.
Svaki ružan komentar ostaje zabilježen ne samo na ekranima, već i u vječnosti. Pozvani smo preispitati vlastite postupke prije nego što pristupimo oltaru ili proslavimo uskrsnuće. Umjesto pisanja riječi koje ranjavaju, trebali bismo potražiti način kako konkretno pomoći djeci koja su ostala bez svojih najmilijih.
Učinimo neko dobro djelo u ovim svetim danima. Pokažimo da je Kristova ljubav jača od svakog oblika mržnje. Molimo za promjenu kamenih srca i za utjehu onima koji su u jednom trenutku izgubili sve. Naša je odgovornost biti svjetlo u svijetu koji prečesto bira tamu i podjele umjesto zajedništva u boli.
