Amiši razlikuju njihovu zajednicu od vanjskog svijeta, međusobno se potpomažu i podržavaju. Doznajte tko su Amiši i što oni vjeruju!

O Amišima, zajednici razasutoj u 28 američkih država s oko 250 tisuća članova, poznato je gotovo sve, pa ipak svako toliko osvanu u nekom novinskom članku ili TV prilogu ili im neki filmaš pokloni filmske minute za opjevati njihov bajkoviti način života koji neprestano intrigira svijet umoran od materijalističke paradigme.

Njihov stil života izmami godišnje 20 milijuna znatiželjnika da ih posjete pa ih kao u kakvom ZOO vrtu proučavaju bez da s njima i pričaju jer to punopravnim članovima nije dopušteno.

Amiši vjeruju da se odrasli ljudi trebaju krstiti kada to sami odluče

Oni razlikuju njihovu zajednicu i vanjski svijet od kojega su se odijelili nakon što su prvi Amiši još u Švicarskoj podnijeli mučeništvo jer su zastupali tezu da se samo odrasli ljudi trebaju krstiti tek kad se za to sami odluče.

VIDI OVO: Jesu li Amiši kršćani? Što oni vjeruju?

Njihovo krštenje je ujedno opredjeljenje za amiški način života koji odabire oko 90% članova pa ostaju živjeti u nekoj od brojnih zajednica koje čine tridesetak obitelji s lokalnim crkvenim starješinama.

Kao u Ranoj Crkvi, oni dijele, ne baš sve ali dosta toga i duhovnog i materijalnog, međusobno se potpomažu i podržavaju, a s vanjskim svijetom imaju kontakt tek koliko treba uglavnom za plasman poljoprivrednih proizvoda koji su sve traženiji obzirom da su uzgojeni na organski način.

Amiši stupaju u brak vrlo rano, a rastave nisu zabilježene

Žene se vrlo rano, oko 21, godine, imaju više djece a rastave nisu zabilježene. Djeca su im vrlo zdrava i ne poznaju mnoge dječje bolesti i epidemije tipične za ‘vanjski’ svijet. Čini se da im baš ništa ne nedostaje iako i među njima ima razlika pa neki tako jesu za telefone i struju a neki nisu. I dok se u radu na poljima ipak neki koriste traktorima, očito su vrlo složni oko toga da je jedino ispravno sredstvo za prijevoz kočija s konjima.

Njihov mir godišnje naruše milijuni posjetitelja koji ih iz prikrajka snimaju ali to bi im mogao biti i kompliment jer su očito sačuvali prirodnost koji ovaj svijet više ne poznaje. Ponekad se dogodi da netko tko nije iz njihove tradicije odluči zatražiti dozvolu da im se pridruži. Uvjet je prihvaćanje njihovih običaja i krštenje.

Amiši su zapravo stalno u ‘crkvi’

Mnogi će ipak ostati na dubokom poštovanju i divljenju, no ponešto se iz njihova načina života zasigurno može prihvatiti bez obzira na društvenu i crkvenu tradiciju kao npr. vrijednosti obiteljskog života, odnos prema hrani i prirodi i dakako Bogoštovlje, jer kako je netko primijetio: oni su zapravo stalno u ‘crkvi’, prenosi Dnevno.hr.

Voze se u kočijama, žive u skladu s prirodom, imaju mnogo djece, stalno su u crkvi, što im fali?!