OTKRIVENJE 12: Tko su žena, dijete i zmaj?

Otkrivenje 12 daje pregled triju glavnih uloga u današnjem svijetu. Što možemo naučiti iz proročkog dijela Pisma?

Knjiga Otkrivenja je vizija Isusa Krista, dana mu od Boga Oca, koja otkriva što će se dogoditi prije njegovog povratka i uspostavljanja Božjeg kraljevstva na zemlji. Ova fascinantna knjiga prvenstveno je napisana u kronološkom stilu s povremenim prekidima zbog pregleda određenih subjekata.

Otkrivenje 12 jedan je od tih pregleda povijesti koja se proteže od vremena prije nego što su ljudi postojali do vremena neposredno prije Kristovog povratka kao Kralja kraljeva i Gospodara gospodarâ.

Otkrivenje 12 započinje izjavom: „I znak velik pokaza se na nebu“ (stih 1). Riječ „znak“ dolazi od grčke riječi semeion, koja znači „znak, žig, znamenje…neobična pojava, koja nadilazi uobičajeni tijek prirode“ (Thayer’s Greek Definitions). Prvi veliki znak je vizija Žene koja je rodila Dijete (stih 2).

Tada u 3. stihu čitamo: „I pokaza se drugi znak [semeion] na nebu.“ Dakle, razumijemo da ta tri simbola – Žena, Dijete i Zmaj – predstavljaju nešto izvan uobičajenih događaja u prirodi. Kao što ćemo vidjeti, ta tri lika simboliziraju tri glavne duhovne sile koje djeluju već nekoliko tisuća godina.

Kako bismo razumjeli ovo poglavlje, prvo trebamo razumjeti simbole. Što Žena, Dijete i Zmaj predstavljaju?

Žena

Žena koja se opisuje kao „zaodjevena suncem, i mjesec joj pod nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda“ (stih 1) – predstavlja starozavjetni Izrael. U Starom zavjetu, Bog se odnosio prema svom narodu kao ženi koju je odjenuo u čast i sjaj (Ezekiel 16). Vijenac od 12 zvijezda vjerojatno je simbolika od 12 izraelskih plemena (Postanak 37,9-10).

Kroz Otkrivenje 12 primjećujemo da Bog više puta zaštićuje „Ženu“ (stihovi 6,14-16), osobito kako se bliži vrijeme za uspostavljanje „kraljevstva Boga našega“ na zemlji (stih 10).

U Novom zavjetu, Božju Crkvu se simbolizira kao ženu; a njezini se članovi uspoređuju s djevicama (Matej 25,1-13; Otkrivenje 14,4; Otkrivenje 19,7). Novozavjetna Crkva naziva se „Izraelom Božjim“ (Galaćanima 6,16) i uspoređuje s „onim gore Jeruzalemom“, koji je „majka sviju nas“ (Galaćanima 4,26, vidi također Hebrejima 12,22-23). Članovi Crkve opisuju se kao „rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, [Božji] narod osobiti (1. Petrova 2,9).

Kada se Krist vrati na zemlju, oženit će Crkvu, koja se u Otkrivenju 19,7 naziva „Njegovom ženom“. Na temelju tih stihova jasno je da Žena u Otkrivenju 12 predstavlja Božji narod. Usput, također je zanimljivo napomenuti da se slika nečasne Žene – one koju se naziva „velikom bludnicom“ – koristi u Otkrivenju 17,1 te oslikava lažnu crkvu koja zavodi mnoge.

Dijete

Žena (Božji izabrani narod Izrael) opisuje se kao ona koja rađa „sina, muško, koji će vladati svim narodima štapom željeznim“ (Otkrivenje 12,5). Doista, Krist je rođen u tom narodu. Stih nastavlja: „I dijete njeno bî uzeto k Bogu i prijestolju njegovu.“ Jezik ovdje jasno kaže da je Isus to „dijete“.

Isus je Onaj koji je prorečen da će „udariti narode, i vladati nad njima štapom željeznim“ (Otkrivenje 19,15). On je također Onaj koji je nakon uskrsnuća bio uzet u nebo (Djela 1,9-11).

Zmaj

Treći simbol Otkrivenja 12 – „Zmaj, velik, ognjen“ (stih 3) – opisuje se kako povlači „trećinu zvijezda nebeskih“ i staje „pred Ženu koja imaše roditi da, kad rodi, proždre dijete njezino“ (stih 4). Nekoliko stihova kasnije, ovog Zmaja jasno se identificira kao Sotonu: „I bî bačen veliki Zmaj, stara zmija koja se zove Đavao i Sotona, zavodnik svega svijeta“ (stih 9).

Što se tiče Zmaja koji povlači „trećinu zvijezda nebeskih“, ovo se očito odnosi na Sotonu koji predvodi trećinu anđela u pobuni protiv Boga. Neki drugi stihovi pokazuju da zvijezde predstavljaju anđele (Otkrivenje 1,20).

Biblija također objašnjava da je Sotona uključen u pobunu protiv Boga kojom je pokušao uzdići svoje prijestolje „povrh zvijezda Božjih“ i biti „poput Svevišnjega“ (Izaija 14,13-14). Sotona je potom svoj posao započeo kao „stara zmija [kušajući Evu u Edenskom vrtu] koja se zove Đavao i Sotona, zavodnik svega svijeta“ (Otkrivenje 12,9).

Baš kao što Bog ima sluge pravednosti, Sotona ima svoje „sluge“ – duhovna bića koja se čine pravedna, ali djeluju na ljude da griješe (2. Korinćanima 11,15). Juda dalje te pale anđele ili demone opisuje kao „anđele, koji nisu očuvali svoje prvotnosti“ i koji su sada „sačuvani pod tamom u vječnim okovima za sud velikoga dana“ (Judina 1,6).

Otkrivenje 12,3-17 sažeta je povijest Sotoninih nastojanja da poremeti Božji plan privođenja mnogih ljudi u slavu kao dio Njegove vječne obitelji. Sotonina djelovanja uključivala su uvjeravanje trećine anđela da ga slijede u njegovom nastojanju da sebe učini Bogom, pokušavajući ubiti Krista kao dijete (Matej 2,13-18), te radeći na zavođenju cijelog svijeta i progonu Božjeg naroda. Razmotrimo sada detaljnije Sotonine pokušaje da spriječi Božji plan.

Zmaj nasuprot djeteta

U Otkrivenju 12,4 čitamo da „Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da, kad rodi, proždre dijete njezino.“ Ovo se povijesno odnosi na nastojanja kralja Heroda da uništi Isusa kao dijete naređujući da se usmrte sva muška djeca od dvije godine pa naniže koja žive u i okolici Betlehema (Matej 2,13-18). No, anđeo je upozorio Josipa da sa svojom ženom pobjegne u Egipat kako bi se dijete Isusa sačuvalo od usmrćenja (stih 13).

Iako Sotonin pokušaj da uništi Isusa kao dijete nije uspio, đavao nije odustao. Prije početka Isusove službe, „Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša“ (Matej 4,1). Tijekom tog iskušenja, Sotona je pokušao navesti Isusa da prekrši Božji zakon i pokloni se njemu umjesto Bogu. Đavao je ponudio Isusu „sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu“ (stih 8) ukoliko mu se pokloni. No, Isus to nije učinio.

Kada se Isusova služba ispunila i kada je bilo vrijeme da preda svoj život kao plaću za grijehe čovječanstva, Sotona je bio prisutan još jednom. Tom prigodom, Sotona je bio onaj koji je „ubacio u srce Judi, sinu Šimuna Iskariotskoga, da ga izda“ (Ivan 13,2). Premda je Sotona bio očito uključen u Isusovo raspeće, to je zapravo bilo dio Božjeg plana za otkupljenje čovječanstva.

Kao što je Postanak 3,15 prorekao, u tijeku je „neprijateljstvo“ između zmije (Sotone) i žene (Božjeg naroda), to jest „sjemena“ (Isusa) koje će doći od žene. Osim toga, ovaj stih ukazuje da će Sotona imati ograničeni uspjeh u „potiranju“ Kristove pete tako što će utjecati na čovjeka da izda Isusa, te da će Isus „potirati“ Sotoninu glavu tako što će se oduprijeti njegovim iskušenjima i kvalificirati se kao zamjena za vladara ovoga svijeta.

Pa zašto je onda Sotona utrošio toliko truda u svojim pokušajima da uništi Isusa? Zato što kad ne bi bilo savršenog Spasitelja da plati kaznu za grijehe čovječanstva, Božji plan bio bi osujećen. Bez Spasitelja, ljudima ne bi mogli biti oprošteni njihovi grijesi niti bi mogli živjeti vječno u Božjoj vječnoj obitelji.

Zmaj nasuprot Božjeg naroda

Uz njegove napore da uništi Isusa, Sotona ima dugu povijest progonstava Božjeg naroda, osobito članova Božje Crkve, koja predstavlja Ženu u kasnijim dijelovima Otkrivenja 12. Premda je bilo žestokog progonstva od najranijih dana novozavjetne Crkve, Bog je dopustio Ženi da pobjegne „u pustinju, gdje imaše mjesto od Boga pripravljeno, da je ondje hrane tisuću dvjesta šezdeset dana“ (stih 6).

Ovaj stih ukazuje na to da je prava Crkva već 1.260 godina zaštićena od Boga (vidi Brojeve 14,34 i Ezekiel 4,6, koji pokazuju da dan može predstavljati godinu). Tijekom tog vremena – koje se moguće nastavilo kroz srednji vijek – Crkva je bila zaštićena od svojih neprijatelja, uključujući Rimskog carstva i lažnog kršćanstva.

Sljedeća dva stiha potom objašnjavaju da „nasta rat na nebu“ između Sotone i njegovih anđela, te Mihaela i njegovih anđela. Kao rezultat tog rata, Ivan je u viziji vidio da se za Sotonu i njegove anđele „ne nađe više mjesta na nebu“ i bili su „bačeni na zemlju“ (Otkrivenje 12,7-9). Ova borba je drugačija od Sotonine izvorne pobune, koja se opisuje u stihu 4 i koja se dogodila davno prije Kristovog rođenja.

Mjesto ove borbe, opisane u stihovima 7-9, i njezin značaj najavljuje se snažnim glasom u nebu (stihovi 10-12). Ova borba je pokazatelj da se došlo [ili će uskoro doći] „kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova“ (stih 10). Prije ovog događaja, Sotona je imao pristup Božjoj prisutnosti u optužbama protiv Njegovog naroda (Job 1,6-7; Job 2,1-2). Sada on i njegovi anđeli više nemaju taj pristup i zbačeni su na zemlju.

Shvaćajući važnost ovog događaja, Sotona sada ima „gnjev veliki znajući da vremena malo ima“ (Otkrivenje 12,12) prije nego što se Krist vrati da uspostavi Božje kraljevstvo na zemlji. Zato usmjerava svoj gnjev prema Božjem narodu, onima koji su potomstvo Žene koja je rodila muško dijete (stih 13).

Međutim, Bog neće dozvoliti Sotoni da uništi Njegov narod. Isus je obećao da ga „dveri Podzemlja [grob] neće nadvladati“ (Matej 16,18). Da bi zaštitio svoj narod, Ženi su „dana dva krila orla velikoga“, što znači da je sigurno odnesena „na svoje mjesto“, gdje će biti zaštićena neko „vrijeme i vremenâ i polovicu vremena [očito 3,5 godine] od lica zmijina“ (Otkrivenje 12,14).

Iako će Sotona iz svojih usta ispuštati „vodu poput rijeke“ u pokušaju da dohvati Ženu, neće uspjeti (stihovi 15-16). U ovim stihovima, pojam „rijeke“ vjerojatno predstavlja vojsku (vidi Izaija 59,19; Jeremija 46,7-8).

Sotona potom „ode i zarati se s ostatkom potomstva njezina [Ženina], s onima što drže zapovijedi Božje i imaju svjedočanstvo Isusa Krista“ (Otkrivenje 12,17). Iz ovog stiha vidimo da, iako će u ovim posljednjim danima prije Kristovog povratka neki članovi Božje istinske Crkve biti zaštićeni od Sotoninog gnjeva, ostali neće. Oni koji nisu na zaštićenom mjestu morat će dokazati svoju odanost Bogu Ocu i Kristu suočeni s intenzivnim progonom Sotone.

Zmaj nasuprot vas

Bilo da razumijete ili ne, Sotona vas mrzi i učinit će sve što može da vas zadrži od toga da ljubite i slušate svog Stvoritelja. Njegov gnjev nije samo protiv Isusa i Crkve. Zašto je ljut na vas? Očito zato što shvaća da je Bog stvorio ljude malo manjim od njega (Hebrejima 2,6-8).

Zbog svog bolesnog, izopačenog i nezdravog razmišljanja, Sotona je preuzeo ulogu protivnika protiv onih koji žele ljubiti i slušati svog Oca u nebu. Pišući Božjem narodu, Petar je upozoravao: „Budite trijezni, bdijte, jer protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre“ (1. Petrova 5,8).

U komunikaciji s braćom u Korintu, Pavao je opisao pravo evanđelje kao „zastrto“ ili skriveno zbog Sotone, „boga ovoga svijeta“, koji je zaslijepio nevjerničke umove (2. Korinćanima 4,3-4). Dobra vijest je da je „koprena u Kristu uklonjena“ (2. Korinćanima 3,14).

Autor: David Treybig; Izvor: Biblija i znanost/lifehopeandtruth.com