Naslovnica Život Trebamo li pomagati ljudima koji sami sebi ne žele pomoći?

Trebamo li pomagati ljudima koji sami sebi ne žele pomoći?

Kada je osoba ovisna o nečemu, laže i nastavlja se služiti dobrotom drugih, tada odbija pomoći si. Trebamo li pomagati ljudima koji sami sebi ne žele pomoći?

Biblija uči da kršćani trebaju biti puni ljubavi, milosrdni i požrtvovni. Kada vidimo da su ljudi oko nas u potrebi, naša srca trebaju biti puna suosjećanja baš kao što i naš nebeski Otac ima suosjećanja prema svim ljudima.

Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim. (Psalam 145, 9)

“Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj (…)  Ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima.” (Luka 6, 30. 35)

Ispravno je imati srce koje neprestano daje drugima. Bogu je drago vidjeti ovu divnu karakteristiku u našem životu. Međutim, na ovom području davanja i pomaganja, Biblija uči da moramo imati mudru pronicljivost.

“Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!” (Matej 10, 16)

Što kaže Biblija: Trebamo li pomagati ljudima koji sami sebi ne žele pomoći?

U Propovijedi na gori Isus nas uči:

“Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone.” (Matej 5, 43-44)

Ovo načelo ljubavi prema svima, uključujući i naše neprijatelje, prožima svijet, iako neki ne vjeruju u Isusa Krista. Ateisti i oni koji su protiv Isusa vjeruju u ovo načelo, jer se ono uči više od dvije tisuće godina. Ali, nažalost, ovo je načelo iskrivljeno jer su druga učenja u Novom zavjetu ignorirana.

U 2. Solunjanima apostol Pavao ilustrira načelo koje je zanemareno, a princip ljubavi prema drugima pretjerano naglašen. U ovom ćete odlomku primijetiti da Pavao potiče sve kršćane da slijede njegov primjer. Ističe da on i ostali muškarci s njim nisu postupali nedisciplinirano.

“Ta sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo među vama, nismo živjeli neuredno: ničiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas. Ne što ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji ćete nasljedovati.” (2. Solunjanima 3, 7-9)

Pavao nam pomaže shvatiti da kada pojedinac jede hranu druge osobe, a da je nije platio, onda je nediscipliniran. Grčka riječ za “nediscipliniran” je ataktos. Može se prevesti kao “neposlušan”, “neuredan”, “nemaran”, “lijen” ili “ne raditi ništa”.

Puno je primjera ponašanja “ne raditi ništa”. Netko tko je stalno na socijalnoj skrbi, a radno je sposoban i ne želi raditi, dobar je primjer nedostatka discipline. Žele da mu drugi pomognu i ima puno izgovora ili razloga zašto bi mu netko trebao pomoći. To je lijen čovjek.

Lijenčinu ubija želja njegova jer mu ruke bježe od posla. Opak po cio dan živo želi, a pravednik daje i ne škrtari. (Izreke 21, 25-26)

Kako bismo trebali odgovoriti?

Bog nam daje određene standarde koje moramo uzeti u obzir kada je u pitanju davanje vremena i novca drugima. Kada nam Biblija kaže da pomažemo drugima, nikad nam nije svrha to činiti do te mjere da to postane štetno. Dobro je činiti ono što možemo, ali 2. Solunjanima 3, 10-12 također nas podsjeća:

“Tko neće da radi, neka i ne jede! A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube. Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu.”

Postoje ljudi koji žele živjeti bez ikakve odgovornosti. Dakle, moraju postojati ograničenja; pomoći ćemo nekome tko ima potrebu, ali ako vidimo da je to postao nečiji životni obrazac, pogrešno je da to i dalje potičemo. Za druge je vrlo štetno pridonositi njihovoj lijenosti i nedostatku truda. Sve dok vidimo da se netko iskreno trudi, trebali bismo biti tu da ga podržavamo na bilo koji način koji Bog vodi. Poruka Isusa i apostola Pavla jest da ne pokazujemo ljubav kada ona drugima omogućuje da griješe ili ne rastu duhovno. Ako, pomažući nekome, omogućimo da on nastavlja griješiti, onda ne pokazujemo ljubav jer smo ga potaknuli da griješi i “ne čini ništa”.

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJI ČLANCI