Tužna priča žene iz BiH
Snimka zaslona: YouTube

Da život nekada zaista piše romane dokazuje i jedna emotivna priča iz sela blizu Kladnja, u Bosni i Hercegovini. Gospođa Paša je žena velikog srca, a njena priča topi i najtvrđa srca. Ona je već 42 godine u braku sa svojim suprugom Munibom, a kako kaže, rođeni su jedno za drugo.

“Ja sam našla njega, on našao mene, mi smo rođeni jedno za drugo. Imala sam sestru u Vlasenici kad je on radio tamo. Tako smo se i upoznali. I dan-danas smo zajedno.”

I pored velike ljubavi, njih dvoje nisu imali svoju djecu, ali su do njezine šeste godine hranili i čuvali djevojčicu koja je bila ostavljena.

“Prije 30-ak godina, jedna baka je bacila djevojčicu, to je bila njezina unuka. Ja sam je uzela i othranila sve do njezine šeste godine. Iako nisam imala svoju djecu, ja sam u svojoj obitelji bila najstarije dijete, pa sam znala sve oko djece. Nije bilo nimalo jednostavno. Dijete je plakalo za svojom majkom, pa sam je morala naučiti na bočicu. Bila je to borba, dan za dan, bilo je neizvjesno hoćemo li ostati u Mrkonjić Gradu. Ali gdje god da sam morala krenuti, ja bih je povela sa sobom”, priča ona.

Ona i suprug su uzeli ostavljenu bebu od četiri mjeseca

Prema Pašinim riječima, beba je imala četiri mjeseca kada je ostavljena i ona i njezin suprug su odlučili da je uzmu.

“Kad je progovorila zvala me je ‘mama’. Kad se smirilo to ratno ludilo, roditelji su saznali gdje je djevojčica, došli po nju i nasilno je uzeli iz mog dvorišta, oni su je ukrali”, priča Paša i dodaje da je djevojčici bilo ime Hadžira, ali joj se nije sviđalo to ime, pa je djevojčicu nazvala Samira.

I dalje su u kontaktu

“Taj trenutak mi je bio jako bolan. Ali ja i dalje imam kontakt s tom djevojčicom. Dolazi ona kod mene, odem i ja kod nje, nisu uspjeli da nas razdvoje”, nastavlja Paša.

Kako kaže, kada su roditelji tražili prvi put djevojčicu oni je nisu dali, te su je odlučili ukrasti.

“Kad je prošlo godinu dana, pokušavala sam na sve načine doći do kontakta s njezinim roditeljima. Kad sam uspjela, otišli smo i vratili djevojčicu nazad, bila je presretna”, nastavlja Paša.

Tada su napravili dogovor da djevojčica bude 15 dana kod Paše i Muniba, a 15 dana kod njezinih bioloških roditelja. U početku se poštovao dogovor. Međutim, poslije godinu dana, oni su se preselili, odveli djevojčicu i svaki kontakt je prekinut.

“Bila sam svjesna da je fer da Samira od početka zna da ima svoje biološke roditelje. Ja sam radila protiv sebe. I ja da sam u njezinoj situaciji, zanimalo bi me tko me zaista napravio i rodio, vuklo bi me da ih upoznam. Međutim, iako je znala od malena, ona muža i mene nikad nije zvala imenom i prezimenom, nego majko i oče. Ipak smo mi nju othranili dok je još bila u pelenama”, objašnjava.

“Majko, sjećaš li me se”

Kad je njezinom suprugu umrla majka, zvonio je stalno telefon, a u jednom trenutku stiže nepoznat poziv. Javlja se Paša, a s druge strane se čuje:

“Majko, sjećaš li me se, to sam ja Samira, kako si?”

“Ja tada kažem, sine, ti si pogriješila, ja nisam ničija majka, ja nemam svoju djecu.”

A Samira kaže “Jesi, ti si Paša, moja majka, našla sam tvoj broj telefona, zašto me ne prihvatiš u prijatelje na Facebooku?”

Pašu je zbunilo Samirino prezime. Kad je bila djevojčica bila je Muhić, a sada na društvenim mrežama Šahinović. Tad joj je obznanila lijepe vijesti.

“Samira se udala u Belgiji, odatle prezime Šahinović, ima dvoje djece i živi u sretnom braku. Od tog poziva do današnjeg dana se ništa nije promijenilo.”

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare