Udovac posvojio 80 djece koja boluju od neizlječive bolesti
Snimka zaslona: YouTube

Mohamed Bzeek je kao udovac posvetio svoj život više od 30 godina prihvaćanju djece u udomiteljske obitelji. Više od osamdeset njih je našlo utočište u njegovom domu u Los Angelesu.

Ovaj 65-godišnji bivši libijski imigrant posvetio je svoj život brizi za terminalno bolesnu djecu za koju se nitko drugi ne brine o njima u njihovim posljednjim tjednima.

Prije više od 40 godina Bzeek je stigao u SAD kako bi studirao elektroničko inženjerstvo. Oženio se svojom suprugom i postao državljanin 1997. godine. Udovac, sada živi u Los Angelesu, gdje je jedan od rijetkih udomitelja koji se brine isključivo za smrtno bolesnu djecu. Njegova je priča dospjela na naslovnice 2019. kada je LA Times objavio priču o njegovu radu.

Dobio je Međunarodnu nagradu za dobrotvorne svrhe od zaklade Diyanet, a njegov život pretočen je u dokumentarni film u režiji Ansara Altaija.

“Godine 1995. odlučili smo posvojiti siročad ostavljenu u bolnicama ili koju je država uzela iz obitelji zbog obiteljskog nasilja ili zanemarivanja”, objasnio je Bzeek, ​​koji je prije dolaska u Ameriku bio maratonac.

Snimka zaslona: YouTube

Desetero djece je izgubilo život u njegovim rukama

Jedina kuća u Los Angelesu koja prima siročad i djecu, čiji su dani života odbrojani zbog bolesti, je njegova kuća. A tamo je od 1989. godine svoje utočište našlo 80 djece. “Desetero djece je izgubilo život u mojim rukama”, prisjetio se.

Socijalna služba Los Angelesa blisko surađuje s Bzeekom.

“Znaju kad će djeca umrijeti i pitaju mogu li ih posvojiti. Znaju da ih ne oklijevam prihvatiti. Ako ne pristanem, šalju ih u bolnice, a to znači da djeca neće imaju obitelj ili dom. Međutim, kad ih uzmem, osjećaju barem obiteljsku atmosferu, sigurni su i voljeni do kraja života.”

U mnogim slučajevima djeci daje imena, kao i sklonište i ljubav.

“Oni su rođeni u bolnici, ostavljeni su. Većina obitelji nema ni imena. Piše samo dječak ili djevojčica, pa ih ja imenujem.”

Sophie Kiefer, koja radi na odjelu pedijatrijske palijativne skrbi, nedavno se susrela s Mohamedom i pisala o svom iskustvu za Međunarodnu mrežu dječje palijativne skrbi.

“Njegova posvojena kći bila je naslonjena na kauč. Kada je Mohammed došao primiti ovu malu, krhku djevojčicu, upozorio me da povremeno ima napadaje i da ako se dogodi napadaj, ja je samo držim u rukama i brzo će proći. Bila sam zapanjena kako je razgovor bio miran i umirujući, što mi je omogućilo da je držim s povjerenjem, spremnu na sve što bi se moglo dogoditi u njezinom tijelu. Imala je encefalokelu, što je značilo da je dio njezina mozga virio kroz otvor u njezinoj lubanji.”, objasnila je Sophie.

Ne može vidjeti, čuti, govoriti ili se kretati, ali može osjetiti i reagirati na dodir. Njegov biološki sin Adam (19) rođen je s problemom krhkih kostiju i patuljastog rasta. Slomio je gotovo svaku kost u svom tijelu u nekom trenutku svog razvoja.

Bzeek kaže da je briga za one koji su toliko bolesni bolan proces i da zna da je njihovo zajedničko vrijeme dragocjeno. “Znam da je srceparajuće. Znam da je to puno posla i znam da ću se povrijediti. Ali, po mom mišljenju, trebali bismo pomoći jedni drugima”, rekao je Mohammed.

Foto: Brightside.me

Pomaže mu medicinska sestra

Posljednjih šest godina Mohammed radi s medicinskom sestrom koja dolazi svaki dan kako bi mogao uzeti male pauze, obaviti poslove i moliti se.

Nakon teksta u LA Timesu dobio je veliku medijsku pozornost. Jedan online komentator nazvao je Bzeeka muslimanskom Majkom Terezom, drugi je otvorio GoFundMe račun na njegovo ime – nešto za što sam Mohamed nije znao dok ga kompanija nije kontaktirala.

Donacije će biti poticaj za 1600 dolara mjesečno, a novac planira uložiti u obnovu svog doma kako bi bolesnoj djeci omogućio što bolje uvjete za život u njemu.

On se bori protiv raka

Nažalost, ovaj dobročinitelj sada ima i svojih zdravstvenih problema. Lani su mu liječnici rekli da ima rak debelog crijeva u drugom stadiju. U intervjuu za Children’s Hospital LA opisao je svoju reakciju na vijest.

“Moja obitelj nije bila sa mnom i bio sam uplašen. Osjećao sam se isto kao i djeca. Oni su sami. Ako ja imam 62 godine i bojim se, što je s njima?”, upitao je tada i dobio ogromnu podršku i molitve za ozdravljenje – kako svoje, tako i brojne djece o kojoj brine i čiji je kraj izvjestan, no svi se nadaju čudu.

0 Komentara
Najnoviji
Najstariji Najviše ocjenjeni
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare