Uspješan i bezvrijedan muškarac: 5 obilježja budalastih muževa

Što kršćanski muževi mogu naučiti iz Nabalovog primjera? Možemo naučiti barem pet obilježja lošeg i budalastog muža. 

Da ste živjeli u njegovom susjedstvu, teško bi vam bilo ne osjetiti barem malo ljubomore. On posjeduje sve što bi normalan muškarac iz svijeta volio: veliko zemljište s prekrasnim domom, uspješan posao s mnoštvom zaposlenika, svaki luksuz i udobnost koju bi čovjek poželio.

Rođen je u bogatoj obitelji, što znači da nikada nije znao kako je to nemati. Bio je bogat od rođenja. Ako nasljedstvo nije bilo dovoljno, obiteljski posao je uspijevao. Ostvario je tu razinu blagostanja za kojim se mnogi ljudi trude i muče, ali nikada to ne okuse. Kada biste mogli vidjeti u njegovu garažu, ondje biste vjerojatno pronašli automobile koji vrijede kao jedna mala kuća. 

Povrh toga, oženio je nevjerojatnu ženu: mudru, prekrasnu, dragu, onu koju je teško naći. Što ste više u njezinom društvu, to još više želite biti u njezinom društvu. Ona zna što treba i što ne treba reći. Zbog nje se ljudi pitaju kako je taj muškarac mogao dobiti dijamant kao što je ona. 

No bez obzira na sve to, kada Bog pogleda takvog muškarca, On ga naziva bezvrijednim. 

Muškarac suprotan od Božjeg srca

S Nabalom se, čije ime doslovno znači ”budala”, što podiže neka zanimljiva pitanja u vezi njegovog rođenja, susrećemo nakon što David, u bijegu od Šaula, dolazi na njegova polja. On i njegovi ljudi su gladni, stoga pomazani vođa ponizno traži hranu. Primijetimo kako David svoje pitanje izgovara s poniznošću i s poštovanjem:

„Mir tebi, mir kući tvojoj i mir svemu, što posjeduješ! Čuo sam eto, da imaš striženje ovaca. Pastiri su se tvoji zadržavali među nama. Nismo im nikada ništa učinili nažao. Nikada im nije ništa nestalo, dokle su god bili u Karmelu. Pitaj samo sluge svoje, oni ti mogu to potvrditi. Zato budi dobar ovim ljudima! Dolazimo u svečan dan. Daj dakle slugama svojim i svojemu sinu Davidu, što ti dođe do ruke”!“ (1. Samuelova 25, 6-8) 

Nabalovi ljudi su kasnije potvrdili Davidovu priču: „A ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama: nisu nas dirali, ništa nismo izgubili dokle god smo bili u njihovoj blizini kad smo bili u polju. Noću i danju bili su nam kao bedem u sve vrijeme dok smo bili s njima pasući stada.“ (1. Samuelova 25, 15-16) Ne samo da Davidovi ljudi nisu naudili Nabalovim pastirima, nego su ih i zaštitili i blagoslovili. Njegovi vlastiti ljudi mislili su da bi on trebao nahraniti te ljude. Kao odgovor na to, Nabal je izgovorio riječi koje su svojstvene njegovom imenu:

„Tko je David, tko je Jišajev sin? Danas ima mnogo slugu koji su pobjegli od svojih gospodara. Zar da uzmem svoj kruh, svoju vodu, svoju stoku koju sam poklao za svoje strigače pa da to poklonim ljudima o kojima ne znam ni odakle su?“ (1. Samuelova 25, 10-11) 

On je točno znao tko je bio David. Zašto bi ga nazvao ”Jišajevim sinom”, što je bilo ime koje je Šaul zlobno koristio ponovno i ponovno, kao što čitamo u 1. Samuelovoj 20, 27; 30-31 i 22, 13? Dok je David kleknuo praznih ruku, Nabal mu je pljunuo u lice i otjerao ga. Da nije bilo njegove nevjerojatne žene Abigaile, to bi ga koštalo života. (1. Samuelova 25, 13) 

Pet oznaka budalastih muževa

Što kršćanski muževi mogu naučiti iz Nabalovog primjera? Možemo naučiti barem pet obilježja lošeg i budalastog muža. 

1. Snaga bez ljubavi 

Nabal je posjedovao vrstu snage koja može zadiviti i uplašiti slabije muškarce. Bio je čovjek polja, radio je svojim rukama. No svoju snagu koristio je na zle načine. Kada Biblija govori o njih dvoje, pisac ih ovako opisuje: „Žena bijaše mudra i prekrasna, no muškarac bijaše oštar, zle ćudi.“ (1. Samuelova 25, 3) Ta jedna riječ, oštar, sažima sve njegove neadekvatnosti kao muškarca. Nabal je koristio svoju Bogom danu snagu kako bi ranjavao, umjesto iscjeljivao, kako bi ugrožavao umjesto štitio. Oslanjao se na sirovu snagu kako bi činio ono što je trebao činiti u ljubavi. Bio je okrutan. 

Njegova snaga nije problem. Ne, pobožni muškarci su snažni muškarci; oni moraju činiti ono na što ih je Bog pozvao, na poziv na koji ih je Bog pozvao i na suočavanje s onime na što ih je Bog pozvao da se suoče. Kada su Kristovi, muškarci od sebe uklanjaju lijenost, plašljivost i krhkost. Stavljamo na sebe Božji oklop i vodimo Božje bitke, za Boga. Dok prikazujemo takvu snagu, štitimo one koji su u našim domovima i one koji su u našim zajednicama. Svaka mudra žena voli da je vodi takav muškarac. 

2. Hrabrost bez mudrosti

Ne možemo čitati ovakvu priču i ne pitati se otkud Nabalu hrabrost. Kada je Gospodinov pomazanik, naoružan i opasan, stajao u takoreći njegovom dvorištu i kada je tražio hranu za sebe i svoju malenu vojsku, ovaj ih je čovjek otjerao. „Tko je David? Tko je Jišajev sin?“ Time je u osnovi odapeo zapaljene strjelice prema prsima gladnog ratnika, čime je uzrokovao nemir i napetosti. Imao je petlje usprotiviti se Davidu, no izabrao je pogrješno mjesto za to. Pokazao je svoju ludost i sve je riskirao radi ponosa. 

Ponovno, ovdje nije problem hrabrost. Pobožni muškarci su spremniji žrtvovati se za druge. Oni se vode obećanjima poput onog iz Izaije 41, 10: „Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom.“ Zbog toga što je Bog izvor i cilj njihove hrabrosti, takvi muškarci biraju svoje bitke, pogotovo one sa svojim suprugama. Oni ne stavljaju u opasnost radi svoga ega one koje su pozvani štititi. Oni riskiraju svoje živote, mudro i u ljubavi. Znaju kada treba zakoračiti i suprotstaviti se: za njihove obitelji, domove, za Boga i kada treba okrenuti drugi obrat. 

3. Obilje bez velikodušnosti

Usprkos svom zlu koje je Nabal činio i mogao činiti, Bog mu je dopustio da određeno vrijeme uživa u obilju. Imao je takve štale u kojima se bez problema mogla nahraniti malena vojska. Nije bio samo imućan. Bog nam govori da je on bio ”vrlo imućan. Imao je tri tisuće ovaca i tisuću koza”. (1. Samuelova 25, 2) Ovaj opis služi kako bi čitatelj ”osjetio” Nabalovo bogatstvo. Mogao je nahraniti Davida i njegove ljude i to bez nekog gubitka, no nije to učinio. Mogao je nahraniti ljude koji su imali stostruko veće potrebe, no umjesto toga odabrao je potrošiti na sebe. Bio je sebičan i škrt prema svakome osim prema samome sebi. 

Nabal je izgradio veće štale. On je utjelovljenje pjesme o budalašu: „Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!`“ (Luka 12, 19) 

Što Bog kaže o takvom čovjeku?

„Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti? Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.“ (Luka 12, 20-21)

Biti bogat u Božjim očima obično znači biti velikodušan prema nekome drugome. To znači dijeliti svije bogatstvo s drugima, ispunjavati njihove, ponekad vrlo skupe, potrebe prije vlastitih. Pobožni muževi su davatelji, poput našega Oca. Nisu oni koji zadržavaju za sebe ili oni koji uzimaju. 

4. Uspjeh bez zahvalnosti

Nabal je vodio posao koji je cvjetao. Odlično je zarađivao. Njegov odbor bio je vrlo zadovoljan s profitom. Prema svim mjerilima, njegova karijera bila je jako uspješna. Bog je pogledao na sve ono što je Nabal postigao i zaradio i vidio je samo neuspjeh. Vidio je bankrot. Bog je Nabalovo cjelokupno postignuće smatrao bezvrijednim. 

Koliko pobožnih ljudi, koji idu u crkve, imaju odlične poslovne karijere, ali pritom gube nešto drugo? Koliki broj muškaraca vole i cijene njihovi kolege na poslu i šefovi, ali ih ne mogu podnijeti njihovi ukućani? Koliko nas posjeduje beskrajno velike ambicije na poslovnim planovima, ali u isto vrijeme ulažemo jako malo truda ondje gdje je potrebno uložiti najviše truda: s obitelji, u zajednici i s Bogom?

Pobožni muškarci rade puno, bez obzira na vrstu poslova, ali taj posao obavljaju za Boga, a ne zbog ljudi. (Kološanima 3, 23) Kršćani obavljaju svoje poslove s neobičnom razinom izvrsnosti; i neobičnom razinom zahvalnosti. Primijetite kako Nabal postavlja pitanje: „Zar da uzmem svoj kruh, svoju vodu, svoju stoku koju sam poklao za svoje strigače pa da to poklonim ljudima o kojima ne znam ni odakle su?“ (1. Samuelova 25, 11) Bog mu je dao sve, no Nabal je bio nezahvalan. Nakon toga, kada je Bog sačuvao njegove sluge i ovce, on je uzvratio na tu dobrotu zlom. (1. Samuelova 25, 21) Dobri muževi su neumorno ponizni i zahvalni, čak i za malene uspjehe i dobiti. Zbog toga što su vjerni u malome, Bog im često daje više. (Luka 19, 17; 24-26) 

5. Glad bez samokontrole 

Posljednje, Nabal je bio čovjek kojim su vladale njegove žudnje. Strasti njegovog tijela vodile su rat protiv njegove duše, a njegova duša je prebrzo počela mahati bijelom zastavom. Kada ga je Abigaila željela pronaći dogodilo se sljedeće: „…on je upravo imao gozbu u kući, pravu kraljevsku gozbu: Nabal bijaše veseo i sasvim pijan; zato mu ona ne reče ništa dok nije svanulo jutro.“ (1. Samuelova 25, 36) Bez obzira na to što su ratnici čekali vani, on si je bez oklijevanja natočio još jedno piće. Kada su njegovi ukućani od njega trebali da ustane i bude muškarac, on je umjesto toga odabrao uživati u bezumnim, otupljujućim užicima. Veličao je samoga sebe i napustio sve druge. 

Prije nego što ga osudimo, zapitajmo se: ne činimo li i sami nešto slično, iako na suptilnije načine? Jesmo li uvijek očevi i muževi kakvi bismo trebali biti? Čemu si ugađamo i što je ono što otupljuje naše osjećaje hitnosti i odgovornosti u duhovnom i u smislu odnosa?

Kada je apostol Pavao opisivao starije muškarce u zajednicama, ovako ih je opisao: „Starci da budu trijezni, pošteni, mudri, zdravi u vjeri, u ljubavi, u strpljivosti;“ (Titu 2, 2) Kada opisuje mladiće nekoliko stihova kasnije, za njih jednostavno kaže: „Mladiće isto tako potiči da budu razumni.“ (Titu 2, 6) Ne bez radosti. Pobožni muževi su sretni muškarci, ali ne u jeftinom, lakom ili površnom smislu. 

Muškarci koje vodi milosrđe su muškarci koji gospodare samima sobom. Mi ne činimo poput mnogih drugih: ne oslanjamo se na šport, dimljeno meso, videoigre ili koktele kako bismo se opustili. Sretni smo zbog toga što nas je Bog odabrao kao svoje sinove, što smo krvlju-otkupljena Kristova braća, budući kraljevi svemira. Uživamo i u ostalim zemaljskim darovima: hrani, piću, braku, seksu, nogometu i filmovima, ali umjereno, kako bismo bilo očuvani za uživanje u najvećem užitku od svih: Bogu. 

Vrijednost čovjeka koji vrijedi

Nabal, poput mnogih drugih muškaraca iz Biblije, uči muškarce kako se ne ponašati. Njegovi neuspjesi su za nas poput karte puta. Oni nas uče da će muškarci biti procjenjivani, u velikome djelu, prema onome kako se ponašamo one ili ono što nam je Bog povjerio na brigu. 

Procjenjivat će nas se na temelju toga kako smo se odnosili prema našim stvarima: ovcama, kozama i mjesečnim plaćama. Jesmo li nesebični i u samokontroli ili smo sebični i udovoljavamo samo sebi? Koristimo li vrijeme, novac i darove koje nam je Bog dao kako bismo služili drugima? Za muškarce iz svijeta, ono što oni posjeduju je njihov bog, zato to troše na bezbožne načine. Oni čiji je Bog na nebesima ne doživljavaju materijalne stvari kao svoga boga. Oni znaju da su te materijalne stvari prolazne te ih daju slobodno. Oni znaju da ih čeka nešto bolje i nešto trajnije. (Hebrejima 10, 34)

Također će nas se procjenjivati i prema tomu kako smo se odnosili prema ljudima koji su u našem životu: supruzi koja je pored nas, djeci, susjedima, ljudima iz zajednice, prema ljudima koji se ugledaju u nas. Muškarci na samrti vrlo rijetko žele da su mogli uložiti više vremena i truda u posao kojeg su radili. Žale zbog toga što nisu proveli dovoljno kvalitetnog vremena sa svojom obitelji i bližnjima. Trebamo se truditi biti plodonosni ondje gdje je to najvažnije. Nemojte biti znani po tome kakve titule imate i kakav posao radite, nego prema onome kako volite i što dajete. 

U konačnici, bit ćemo procjenjivani na temelju toga kako se odnosimo prema Božjim pomazanima. Nabal je Božjeg odabranog kralja otjerao gladnog. Nakon toga, Bog je poslao novoga i većega Davida. Poslao je svoga jedinoga Sina u naš svijet, u naš grad, čak i ispred naših ulaznih vrata. Kako ćemo Ga primiti? Ne samo na bogoslužjima nego i u ”običnim” danima. Hoćemo li im dati više pozornosti od one koju je Nabal dao Davidu? Hoćemo li im potrčati u susret, dati im prioritet, dijeliti Radosnu vijest o Njemu, slaviti Ga?

U konačnici, ono što dijeli dobre muževe od loših, vjerne od nevjernih, jest naš odnos prema Isusu. 

Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.

NAJNOVIJE!