Probudio sam se prošle subote uz snažnu, iako poznatu bol. Moje tijelo bilo je u početnim fazama abdominalnog napada; najgoreg kojeg sam dosad iskusio.
Na putu prema bolnici kasnije toga dana, jedva pri svijesti i u ogromnoj boli, sjećam se da sam rekao svojoj supruzi da se osjećam kao da ću možda umrijeti. Hvala Bogu, nakon primanja nekoliko snažnih doza lijekova, moje tijelo počelo se vraćati u svoje normalno stanje.
Osim napadaja, u posljednje dvadeset i četiri godine također sam se borio s Lajmskom bolešću, kao i s nekoliko infekcija uzrokovanih parazitima, gljivicama i bakterijama, koje su radile kaos u mome tijelu. Borba s kroničnom boli od mlade dobi dala mi je mnoštvo vremena za razmisliti kako mogu pomiriti svoju vjeru u Krista s patnjom kroz koju prolazimo ja i moje tijelo.
Čitajući knjigu Elizabeth Elliot ”Patnja se uvijek događa s razlogom”, otkrio sam da najbolji odgovor na pitanje ”zašto Bog nešto ne učini u vezi moje patnje, glasi ”učinio je, čini i učinit će”.
U nastavku slijede tri razloga zbog kojih vjerujem da se moja patnja događa s razlogom. Molim za to da ovi razlozi daju vama ohrabrenje, pogotovo ako se suočavate s kroničnom boli.
1. Krist poznaje naše patnje
Ogromna je utjeha da je Isus, koji je u potpunosti Bog i u potpunosti čovjek, hodao zemljom, patio kao što mi sada patimo. Bio je proboden zbog naših prijestupa i ranjen zbog naših bezakonja (Izaija 53,5). On ne samo da je podnio Božji gnjev za naše grijehe, nego je također postavio primjer kako trebamo reagirati kada se susrećemo s kušnjama i patnjama. U 1. Petrovoj 3, 18 čitamo sljedeće: „Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu.“ Kao Kristovi sljedbenici, trebamo očekivati da ćemo i mi patiti. No zato što je On patio, mi se s našim patnjama ne moramo suočavati sami. Krist nas je doveo k Bogu.
VIDI OVO: 10 biblijskih obećanja kojih se možemo držati kada smo u boli
2. Možemo izdržati patnje
Kristove patnje nisu bile uzaludne, a ako smo u Kristu, to znači da ni moje patnje nisu uzaludne. Mogu ih izdržati sa snagom Njegovog milosrđa. Patnja je prilika za pouzdavanje u Boga i produbljivanje naše vjere.
Tvrdimo da želimo upoznati Boga i da želimo da On nas upozna, ali mnoštvo puta nismo spremni patiti zajedno s Njime. Sve što je stvoreno moralo je proći kroz pritisak, mrvljenje i pročišćavanje. Slično je i s našim hodom s Kristom. Kao što nas Rimljanima 5, 3 uči: „Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću.“
3. Imamo nadu u patnji
Lukino evanđelje 8, 43-48 govori o ženi koja je imala dugogodišnji problem s krvarenjem, koja je posegnula za Isusovom haljom i nakon toga je bila iscijeljena. Nadam se i molim za to da i Bog mene iscijeli. No čak i ako me ne iscijeli, nisam prepušten očajavanju u mojoj boli. U najgorim trenucima moje tjelesne boli i patnje, Bog ne samo da je upotrijebio moju patnju kako bi u meni stvorio izdržljivost, nego mi je također dao i nadu. (Rimljanima 5, 3-5)
Po Božjem milosrđu, predao sam svoje patnje Gospodinu. Bio bih budala kada bih se pouzdao u sebe samoga, punoga grijeha i sumnji, dok prolazim kroz kroničnu bol. Ništa drugo nije došlo ni blizu toga da mi da mir, utjehu ili iscjeljenje, osim Božjeg milosrđa, koje je bilo dovoljno i koje mi je pružilo nadu, usred moje bolesti i patnji. Znam da se trenutna bol, koju osjećam, ne može usporediti sa slavom, koja će mi biti otkrivena nakon što se Krist vrati i iscijeli me jednom zauvijek. (Rimljanima 8, 18)
Onima koji prolaze kroz patnje slične mojima: ako nas Gospodin ne odluči iscijeliti u ovome životu, tražimo od Njega neka nam da vjeru i milosrđe, koju inače ne bismo mogli imati. Čvrsto se primimo za nadu, koja je opisana u 1. Petrovoj 5, 10: „A Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo otrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi.“
Autor: Andrew Laparra; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoaliton.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.
