10 velikih stvari koje je Isus rekao, a mi ih često zaboravljamo

Ispričavam se zbog naslova. Sve što je naš Gospodin Isus rekao bilo je “veliko.” Samo izgleda da su neke stvari koje je rekao, nekako prigušene u posljednjih nekoliko godina. Evo na što mislim. 

1. Neprestano zaboravljamo da je Druga zapovijed – zapovijed.

Želimo da naša religija bude privatna, samo “ja i Gospodin.”

Isus odbija igrati tu igru. Nakon što su od Njega zatražili neka kaže koja je najveća zapovijed, rekao je: „Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“ (Matej 22, 39)

Moramo napomenuti da je ovo zapovijed, a ne mogućnost, mišljenje, želja, Facebookova oznaka “sviđa mi se” ili dobra zamisao. Snažno voljeti bližnjega ključna je sastavnica vrste svjedočenja kakvo je Isus imao na umu dok Njegov narod služi u svijetu.

Zbog čega nismo poslušni ovoj zapovjedi? Smatramo često da je poslušnost toj zapovjedi nešto vrlo nezgodno, teško i zahtjevno. Kad volimo ljude, istinski se brinemo za njih do te mjere da znaju, oni bi nas mogli zatrebati, a to će ometati naš raspored. Puno je lakše voljeti one koje je lako voljeti, brinuti se za one koji cijene ono što radimo, davati onima za koje mislimo da to zaslužuju i kojima je potrebno malo ili nimalo ljubavi. 

2. Često zaboravljamo stvari vezane uz Njegovu zapovijed o hranjenju gladnih, odijevanju golih i posjećivanju bolesnih, koja je opisana u Matejevom evanđelju 25. 

Prvo, zaboravljamo da je ovo zapovijed i da je obvezujuća. To nije nešto za što se Gospodin nada da bismo mogli naći vremena za obaviti dok se bavimo rješavanjem ”važnijih” stvari.

Isus iskreno očekuje da Njegov narod bude poslušan ovoj zapovjedi. Sretan sam što mogu reći da mnoge crkve ovo shvaćaju ozbiljno i uključuju svoj narod u snažne službe potlačenima, zaboravljenima i onima koje se ne čuje.

Drugo, kad to radimo „najmanjima od moje braće“, On to shvaća osobno. Moramo činiti dobro svima, ali najprije moramo pomoći našoj braći i sestrama u Kristu. Pavao je rekao: „Kada imamo priliku, činimo dobro svima, posebno onima koji su iz obitelji vjere.“ (Galaćanima 6, 10)

Napomena: Nigdje, ovo nigdje podvucite, nigdje Biblija ne poručuje crkvi da se brine o svim siromasima svijeta. Čujem kako ljudi govore da vlada ne bi trebala biti uključena u davanja kada bi crkva obavljala ono što joj je dužnost. Zamislite da je Isus rekao nekolicini učenika u Jeruzalemu da trebaju izaći u svijet, kako bi zadovoljili potrebe milijuna ljudi. Nije to činio. Zahvalimo Mu na tome. 

3. Zaboravljamo da se ljubav prema Bogu i ljudima prikazuje kroz djela, ne kroz osjećaje. 

Kad nam je naš Gospodin rekao da “volimo svoje neprijatelje” u Luki 6, 27, odmah je objasnio da je ono na što poziva jest djelovanje. Trebamo činiti dobro, blagoslivljati, moliti, davati itd. Tijekom cijelog govora u Gornjoj sobi (Ivan 13-16), Isus je naglasio da se onaj tko Ga voli drži njegovih zapovijedi.

Riječi su naravno važne, a mogu biti i osjećaji. Ali ništa nije puno snažnije od djelovanja; djela koja činimo. Gospodin je rekao: „Tko čuje ove moje riječi i izvrši ih, sličan je onome koji gradi svoju kuću na stijeni.“ (Matej 7, 24)

4. Zaboravljamo da nam je Gospodin rekao da trebamo očekivati da će se ljudi prema nama loše odnositi. 

„Dolazi trenutak kada će svatko onaj tko vas ubije misliti da time služi Bogu.“ (Ivan 16, 2)

Božji narod nastavlja očekivati da će oni kojima služe zauzvrat pokazati ljubav i poštovanje, da bi s vremenom bili zbunjeni zbog neprijateljstva koje im ti ljudi iskažu. Žalimo se. „Zašto se tako ponašaju prema nama? Samo sam im pomagao i blagoslivljao ih. Gdje je Bog? Što nije u redu?“

Odgovor: Sve je u redu. I sve se događa onako kako se mora dogoditi.

Zaboravili smo ono što piše u Matejevom evanđelju 10, 16-22 i u sličnim odlomcima u kojima je Isus upozorio da će nas svi mrziti „radi Njegovog imena.“

5. Zaboravljamo da nam je Isus rekao da trebamo voljeti naše neprijatelje.

Ova točka s razlogom slijedi prethodne. Loše se ponašaju prema nama i kako trebamo reagirati? Moramo ih voljeti, ne dopustiti da se u nama gomilaju bijes, ljutnja ili ogorčenost.

Svatko tko provede čak nekoliko minuta na Facebooku čitajući objave ispovijedanih kršćana, ostat će užasnut neprijateljstvom, koje neki Gospodnji ljudi iskazuju prema drugim religijama, ljubiteljima svjetovnih užitaka i zavedenim političarima. Ako ih pitate čemu takva gorčina, reći će vam: „Volim grješnika, ali mrzim grijeh.“ Ali njihovo ponašanje i riječi koje pišu, prikazuju zlobu i gorčinu prema ljudima, umjesto da prikazuju ljubav o kakvoj je Krist govorio. Na križu, umirući, čak i dok su mučitelji nastavljali svoje zlo djelo, naš je Gospodin rekao: „Oče, oprosti im. Oni ne znaju što čine.“

Idemo ovo dobro odraditi kršćanine. Toliko toga ovisi o našoj ljubavi prema neprijateljima. 

6. Zaboravljamo da nam je Isus rekao da na naše zabave i druženja trebamo pozivati čak i one nepoželjne, one koje nitko ne želi.

Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.“ (Luka 14, 13-14) 

Ti ljudi zauzimaju posebno mjesto u srcu našeg Gospodina. Oni su za Njega posebni. „Tko daje siromahu, posuđuje Gospodinu“, kaže Sveto pismo u Izrekama. Što smo bliže Isusu, to će i nama takvi ljudi biti važniji. Ako niste pročitali knjigu Kraljevstvo Božje je zabava Tonyja Campola, savjetujem vam da to učinite. Knjiga vrlo dobro govori o Božjoj ljubavi i onome kako bismo je trebali prakticirati u svijetu. 

7. Nekako zaboravljamo da ”Isus spašava”.

Znamo da oprašta i volimo pjevati o tome. Međutim, ono što smo gurnuli u pozadinu jest činjenica da je došao spasiti grješnike. Pročitajte Matejevo evanđelje 1, 21 i Lukino 2, 11. To se odnosi i na nas.

Mi koji se posvetimo hranjenju gladnih i odijevanju golih i slično, ponekad mislimo da smo ispunili svoj zadatak. Nismo ni blizu. Iznevjerili smo ljude kad im damo kruh, ali kada šutimo o Spasitelju, koji može udovoljiti njihovim istinskim potrebama, ispuniti njihove najdublje gladi i iscijeliti njihove najdublje rane. 

8. Zaboravljamo da je s Isusom promjena pravilo. 

Luka 5, 36-39 govori o novim mjehovima kao o Gospodinovom obrascu za Njegove učenike: snažne, fleksibilne, vjerne, rastuće itd.

Volimo naš status quo. U znanosti to nazivaju “inercijom”; sklonošću da tijelo nastavi raditi ono što je radilo u određenom trenutku, bez obzira je li se kretalo ili ostalo mirovati. Međutim, Gospodin ne želi igrati ovu našu igru. Vječno nas poziva van iz naših zona udobnosti, na napuštanje naših uobičajenih načina. Gospodin neprestano osmišljava nove i nove načine kako Mu možemo služiti. Nitko tko se ne želi stalno mijenjati i prilagođavati ne može dugo slijediti Isusa Krista. 

9. Zaboravljamo da najvažnije od svega nije slijediti pravila.

Cilj je poslušnost Gospodinu, a ne robovanje pravilima. Mnoštvo Gospodinove dobronamjerne djece propušta tanku granicu između ovo dvoje.

„Slovo zakona ubija, Duh daje život.“ (2. Korinćanima 3, 6)

Svatko kome je potrebna demonstracija tog dokaza treba samo posjetiti legalističku crkvu na nekoliko tjedana. Bit će im slomljeno srce zbog načina na koji čuvari pravila “izostavljaju važne stvari” kako bi „dali desetak od metvice, kopra i kima.“ (Matej 23, 23)

Dok je propovijedao u crkvi smještenoj u blizini velike zajednice amiša, pastor je imao što za reći o legalističkim načinima njegovih susjeda. Jedan je čovjek razbaštinio svoje odrasle sinove zbog toga što su kupili automobil. Ipak, taj isti bi čovjek unajmio automobil i vozača, koji ga je odvezao do Nashvillea, gdje bi se ukrcao u zrakoplov i njime putovao po svijetu.

Legalistima koji su izvrtali Božje zakone kako bi svoje bližnje držali u okovima, naš je Gospodin rekao: „Čovjek nije stvoren zbog subote, nego je subota stvorena zbog čovjeka.“ (Marko 2, 27) Vjerujem da velik broj crkava sadrži određene članove, čak i pastore, koje se treba neprestano podsjećati na ove istine.  

10. Tijekom čitanja Božje Riječi, vrlo često uzimamo stih ili dva i vadimo ga iz konteksta.

„Jedan stih odavde, drugi odande.“  Volimo ono što smatramo ”našim stihovima,” zar ne? Lijepo izgledaju na našim naljepnicama i u objavama na društvenim mrežama.

Koliko ljudi zna i voli ono što piše u Jeremiji 29, 11 i koliko ljudi tvrdi da se ti planovi odnose na njih, ali zapravo nemaju pojma što se događa u tom poglavlju i kome su ti stihovi upućeni. 

Evo još jednog: U Luki 9, 3 Isus je rekao učenicima: „Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine!“ Dovoljno jasno, zar ne? Pogrešno.

Čuo sam uglednog kršćanskog kolumnista koji je citirao stih 9, 3 iz Lukinog evanđelja kao osnovu svoje tvrdnje da Bog od kršćana očekuje siromaštvo i oskudnost. Međutim, nije uspio naglasiti da je naš Gospodin preokrenuo tu zapovijed u Luki 22,  35-36.

Lako je pogriješiti ako niste marljivi učenik Riječi.

Sve to još jednom dokazuje da Njegove misli nisu naše misli, niti su Njegovi putevi naši putevi. (Izaija 55,  8)

Volimo kada je naša religija laka i ukusna, ugodna i nezahtjevna, s trenutnim nagradama, religijama u kojima nema mjesta za autsajdere, osim ako oni postanu poput nas. 

Sada ste, nakon što ste pročitali sve ovo, zaključili i shvatili da je vaša crkva zaboravila Gospodinova učenja i da postoji samo radi sebe. Što dalje?

Smatrajte se članom odbora od jednoga, koji će početi preokretati stvari. Započnite sa sobom i osobnom poslušnošću i vjernošću.

Ali nikada se ne smijete ljutiti na svoje kolege niti ih uznemiravati zbog njihovog nemara. Ohrabrujte jedni druge.

Držite se blizu Oca, neprestano se molite za svoje pastore, članove i budite Mu poslušni.

Gospodin vas blagoslovio i pružio vam je veliku radost u služenju Njemu i blagoslivljanju drugih u ime Isusovo.

Završavam ovu temu s jednim od stihova koji su najsnažniji i koje najlakše zaobiđemo, a koji govore o ovoj temi: Jeremija 22,16: 

Branio je pravo siromaha i jadnika, i zato mu bješe dobro. Zar ne znači to mene poznavati?« – riječ je Jahvina.“ 

Autor: Joe McKeever; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com

PROČITAJTE JOŠ: